U početku razvoja palijativne skrbi taj pojam je bio usko vezan uz onkološke bolesnike u uznapredovalim ili terminalnim fazama bolesti. Palijativna skrb kod onkoloških bolesnika je vrlo složena. Ona je sveobuhvatna, zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna. Danas se palijativna skrb primjenjuje mnogo ranije, već nakon postavljanja loše dijagnoze. Palijativna skrb je njega i briga za onkološkog bolesnika od strane kompletnog interdisciplinarnog tima kojeg čine liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, psiholozi, socijalni radnik i nutricionist. Cilj palijativne skrbi je pružiti potrebnu njegu i unaprijediti kvalitetu života. Principi palijativne skrbi su sveobuhvatan i aktivan pristup skrbi na kraju života, skrb o bolesniku i njegovoj obitelji, poboljšanje kvalitete života i promicanja dostojanstva, uvažavajući religijske i kulturološke razlike. Kod onkoloških bolesnika se prati dužina i kvaliteta života. Usporedno s razvojem kompleksnih terapijskih postupaka javljaju se i složeniji zahtjevi u okvirima zdravstvene njege. Onkološki pacijenti spadaju u skupinu pacijenata koji zahtijevaju kvalitetno educirane medicinske radnike. Zdravstveni djelatnici koji pružaju njegu i skrb onkološkom pacijentu moraju biti izuzetno dobro pripremljeni za taj posao. Njega onkološkog pacijenta se provodi kontinuirano kroz 24 sata na dan te je individualna. Potrebno je imati opširno saznanje o najčešćim simptomima i komplikacijama koji se javljaju kod ovakvog profila pacijenata kao što su infekcije, krvarenja, neuropatije, povraćanje, bol i mnoge druge. Od izuzetne je važnosti da osoba posjeduje dovoljno znanja i praktičnih vještina kako bi mogla uspješno skrbiti o pacijentu. Plan palijativne skrbi mora biti izrađen u skladu s funkcionalnim statusom pacijenta, kulturalnim profilom, potrebama obitelji i etičkim principima. Bitno je kontinuirano poticati sistem edukacije i cjeloživotnog učenja kako bi se vršilo neprekinuto unapređenje palijativne skrbi za onkološke bolesnike.