Periferna arterijska bolest (PAB) donjih ekstremiteta prepoznata je kao jedan od rizičnih čimbenika kardiovaskularnog morbiteta i mortaliteta u Republici Hrvatskoj, ali i ostalim razvijenim zemljama. Usprkos tome zdravstvene struke često zanemaruju bolesnike s perifernom vaskularnom bolešću, kako u prepoznavanju tako i u liječenju onih kod kojih je bolest već dijagnosticirana. Procjenjuje se da je 2007. godine oko 27 milijuna ljudi u Europi i Sjevernoj Americi bolovalo od periferne vaskularne bolesti. Bolest je često neprepoznata i u rizičnoj populaciji kao što su oboljeli od šećerne bolesti, koronarne ili cerebrovaskularne bolesti. Zdravstvena njega oboljelih od periferne arterijske bolesti zahtjeva stručan pristup pacijentu te niz specifičnih intervencija medicinskih sestara i tehničara koje su prije svega temeljene na znanju. Godine 2011. objavljene su prve smjernice Europskog kardiološkog društva o dijagnostici i liječenju periferne arterijske bolesti. Smjernice obuhvaćaju aterosklerotsku bolest svih nekoronarnih vaskularnih područja, a značajan dio smjernica posvećen je upravo okluzivnoj bolesti arterija donjih ekstremiteta. Zdravstvena njega djelokrug je rada medicinske sestre. Zdravstvena njega odvija se u sklopu zdravstvene zaštite gdje medicinska sestra kao samostalan član ima ključnu ulogu. Nadalje liječenje bolesnika s PAB često zahtijeva multidisciplinarni pristup koji podrazumijeva zajednički rad visokokvalificiranih i dobro educiranih stručnjaka koji skrbe o pacijentu s ciljem rješavanja problema na razini svih komponenti zdravlja. Medicinska sestra u sklopu skrbi za pacijente član je multidisciplinarnog tima. Oboljelima su zajedničke promjene na stjenkama krvnih žila koje uzrokuju suženje arterija i kao posljedica dolazi do nedovoljnog dotoka krvi u periferne dijelove tijela. Uloga medicinske sestre na početku liječenja je doprijeti do bolesnika i ukazati na važnost pridržavanja zdravih životnih navika, odnosno prestanak pušenja, paziti na dobru regulaciju dijabetesa, masnoća u krvi te krvnog tlaka. Nadalje bolesnicima mora ukazati na važnost kretanja i redukcije prekomjerne tjelesne težine.