Tjelesna aktivnost predstavlja mnoge dobrobiti za zdravlje čovjeka. Sport općenito, kao i profesionalni sport, pozitivno djeluje na brojne aspekte zdravlja. Usprkos tome, nema razine tjelesne aktivnosti bez ikakvih rizika. Profesionalni sport karakterizira visoka razina stresa, velik osjećaj motivacije, intenzivni treninzi i naravno natjecanje. Sportske ozljede imaju značajan utjecaj na uspjeh i karijeru sportaša. Ozljeda je bilo koji poremećaj u strukturi i funkcionalnosti određenog dijela tijela, koji u većoj ili manjoj mjeri smanjuje sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, a možemo razlikovati akutne i kronične ozljede. Ovisno o vrsti ozljede kod nekih sportaša može doći i do završetka karijere, s posljedicama na njihovu kvalitetu života. Ozljede ne utječu isključivo na fizičke, već i na psihološke sposobnosti osobe. Sportaši koji često treniraju mogu iskusiti velik osjećaj gubitka i poremećaje raspoloženja. Međutim, oni imaju bolju reakciju na ozljedu zbog više dostupnih resursa za psihološku pomoć. Tijekom procesa rehabilitacije, sportašima je psihološka i socijalna potpora od velike važnosti, zato im je potrebno pružiti dobro zaokruženu, holističku njegu. Smanjenje rizika od ozljeda može se postići raznim treninzima (treningom snage i jakosti, ravnoteže i propriocepcije, istezanja). Fizioterapijska rehabilitacija i liječenje ključni su za ponovno osposobljavanje i povratak sportaša uobičajenim aktivnostima. Za kvalitetnu, efikasnu i temeljitu rehabilitaciju vrlo je važan transdisciplinarni timski pristup, koji uključuje međusobnu komunikaciju, rad, izmjenu informacija, svakodnevne evaluacije i ravnopravan odnos svih članova tima. Osim nepovoljnog utjecaja koji sportske ozljede mogu imati na fizičko funkcioniranje i sportske rezultate, one mogu izazvati i psihološki danak. Sportska psihologija proučava psihološke osnove, procese i učinke sporta. U posljednjem desetljeću interes za ulogu socijalne podrške u oporavku od sportskih ozljeda znatno je porastao. Sportska ozljeda za posljedice ima negativne psihološke reakcije, kao npr. napetost, nisko samopoštovanje i emocije kao što su depresija i tjeskoba odmah nakon ozljede i tijekom procesa rehabilitacije. Uz to, sposobnost ozlijeđenog sportaša da se nosi sa (nastalim) stresom također utječe na oporavak i napredak kroz rehabilitacijski program. Stoga su ove spoznaje važne i za ostale članove tima, a ne samo psihologe.