Većina zemalja, uključujući i Republiku Hrvatsku posljednjih se nekoliko desetljeća suočavaju sa značajnim demografskim promjenama od kojih smo u ovom radu posebnu pozornost posvetili starenju stanovništva. Udio osoba starijih od 65 godina starosti u ukupnoj populaciji u našoj zemlji iznosi visokih 17,7% što nas smješta u deset zemalja svijeta s najstarijim stanovništvom. Temeljne uzroke tog fenomena možemo naći u smanjenim stopama nataliteta i fertilitea, povećanju ukupnog životnog vijeka te povećanju kvalitete života što nas dovodi do niza negativnih posljedica s kojima se suočava mirovinski sustav, zdravstveni sustav ali i cjelokupno gospodarstvo i društvo. Duži životni vijek nužno vodi ka povećanoj potrebi o skrbi za starijim osobama i razvijanju novih oblik jer tradicionalni, iako još uvijek dosta prisutni, više nisu dostatni. Sve se više pažnje posvećuje kako institucionalnim tako i izvaninstitucionalnim oblicima skrbi za starije, a poseban se naglasak stavlja na mjere i programe kojima se starijim osobama omogućuje što duži ostanak u vlastitom domu i lokalnoj zajednici od kojih kao najznačajnije možemo izdvojiti obavljanje kućanskih poslova, nabavke namirnica, prijevoz i slično.