Kvaliteta života bolesnika oboljelog od kronične bolesti u današnje vrijeme smatra se važnim područjem u zdravstvu. Postala je predmet istraživanja mnogih znanstvenika. Zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba iskazano je kroz kvalitetu života jer je ona glavni pokazatelj fizičkog, psihičkog i socijalnog zadovoljstva bolesnika liječenjem. Kronična bolest najčešće narušava kvalitetu života. Šećerna bolest je kronična bolest koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada se stanice organizma ne mogu koristiti proizvedenim inzulinom. Smatra se javnozdravstvenim problemom suvremenog doba. Tijek same bolesti može biti progresivan te znatno narušiti kvalitetu života bolesnika. Kod šećerne bolesti može doći do razvoja akutnih i kroničnih komplikacija koje također znatno utječu na kvalitetu života. Osnovni cilj liječenja je edukacija bolesnika o samokontroli glikemije, pridržavanje pravilne prehrane, redovita tjelovježba, te sprječavanje nastanka komplikacija. Uloga medicinske sestre je edukacija bolesnika, te sprječavanje nastanka komplikacija. Dobro educiran bolesnik voditi će brigu o svojem zdravlju te time doprinjeti boljoj kvaliteti života. Kroz bioetički model autonomije bolesnik će biti informiran i uključen u cijeli proces svojeg liječenja. Bioetički model autonomije omogućava zdravstvenim djelatnicima da s bolesnicima razgovaraju, raspravljaju, objašnjavaju im tijek i uzroke bolesti i tijekom liječenja konzultiraju obitelj o liječenju samog bolesnika. Najvažnije pravo bolesnika kroz bioetički model autonomije je pravo na informiranost i potpisivanje pristanka prije provođenja svakog zahvata. Bolesnik ima pravo sam odlučivati o svojem zdravlju, a zdravstveni djelatnici su tu da ga savjetuju. Paternalizam s druge strane opisuje odnos liječnika i bolesnika koji se temelji na intervencijama u prevenciji bolesti i zaštiti zdravlja ljudi. Medicinski paternalizam utemeljen je na shvaćanju odnosa prema bolesnoj osobi kojoj liječnik i zdravstveni djelatnici svojim stručnim znanjima žele pomoći i očuvati njezin integritet. U početku medicinski paternalizam zahtijevao je bespogovornu poslušnost bolesnika. Paternalizam poštuje osobno shvaćanje etičkih načela i vrijednosti te uvjerenja o stručnom znanju kao najboljem dobru za bolesnika.