Abstract | Krv je funkcionalno najvažnija tjelesna tekućina kod ljudi koja protječe srčano-krvožilnim sustavom. Povijest proučavanja krvi je iznimno duga i kompleksna. Tijekom godina je došlo do mnogih otkrića po pitanju krvi i krvnih grupa, a najvažnijim otkrićem povezanim s ovom tematikom smatra se otkriće najvažnijeg sustava krvnih grupa, AB0 sustava Karla Landsteinera u 20. stoljeću. Osim spomenutog AB0 sustava, veliku važnost ima i Rh sustav. Važnost Rh sustava očituje se u tome što je povezan s hemolitičkom bolesti novorođenčeta do koje može nastati ukoliko se kod trudnica ne vodi računa o samom Rh faktoru pa time i postupcima koje je potrebno provesti, ukoliko je trudnica Rh negativna, kako bi se spriječila ova bolest. Drugi naziv za samu bolest je fetalna eritroblastoza. Ipak, osim AB0 i Rh sustava, postoje i mnogi manje poznati sustavi krvnih grupa od kojih su neki Kell sustav, P sustav, Kidd sustav, Diego sustav, Duffy sustav, MNS sustav, Lutheran sustav. Ovi sustavi uglavnom su dobili nazive prema genima koji ih određuju, a njihove su glavne karakteristike navedene i objašnjene u ovom radu. Kod promatranja krvnih grupa, važno je spomenuti laboratorijske postupke određivanja krvnih grupa. Prilikom bilo kojeg oblika transfuzije krvi, kao dio prijetransfuzijskog ispitivanja, potrebno je laboratorijski odrediti krvnu grupu te Rh status pacijenta. Jedino u slučaju potpunog podudaranja krvnih grupa između davatelja i primatelja krvi, transfuzija krvi može se provesti. Laboratorijski postupci određivanja krvnih grupa i testovi koji mogu biti dio ispitivanja prije same transfuzije su brojni, a među bitnijima su direktni i indirektni antiglobulinski test. Ovi testovi se još nazivaju i Coombsovim testovima, a otkrivaju antitijela koja mogu uzrokovati hemolitičku bolest novorođenčeta. Međutim, prije provođenja samog postupka transfuzije krvi, potrebno je provesti i test križne probe. Test križne probe ili ukrštene reakcije je bitan kako bi se provjerila kompatibilnost između antitijela u serumu bolesnika i antigena na eritrocitima davatelja krvi te kako bi se utvrdilo može li se uopće ta transfuzija krvi dati pacijentu na siguran način bez ikakvih poslijetransfuzijskih komplikacija. Ipak, ukoliko bez obzira na provedene testove prilikom prijetransfuzijskog ispitivanja, u nekom slučaju dođe do transfuzije krvi pogrešne krvne grupe, kod pacijenta će doći do trenutne ili odgođene transfuzijske hemolitičke reakcije koja može imati ozbiljne posljedice po pacijenta te biti kobna. |