Tijelo žene stvara uvjete za život novog ljudskog bića od samog trenutka začeća, tijekom trudnoće i nastavlja kroz najranije razdoblje njegova života izvan maternice. Kako bi ti uvjeti bili omogućeni, potreban je čitav niz promjena i prilagodbi tijela majke za što je važan preduvjet normalan razvoj sustava žlijezda s unutrašnjim i vanjskim izlučivanjem koje će sa svojim produktima omogućiti navedeno. Kako čitavo tijelo podliježe promjenama, tako se, tijekom gestacije pod utjecajem placentarnih i lutealnih hormona, dojke pripremaju za fiziološki proces dojenja. Hormoni koji sudjeluju u fiziološkom procesu dojenja pod kontrolom su središnjeg živčanog sustava. Placenta luči hormone estrogen i progesteron koji omogućuju rast mliječnih žlijezda dojke, alveola i alveolarnih stanica. Ovaj stadij nazivamo mamogenezom. U navedenom su stadiju od važnosti i hormoni oksitocin i prolaktin. Oksitocin se transportira do maternice i mliječne žlijezde krvlju, te mu je poluživot od jedne do dvije minute. Pred kraj gestacije, tj. u trećem tromjesečju, stanice epitelnog tkiva dojke pune se masnim kapljicama, te nastaje kolostrum. Sukladno trajanju laktacije, mijenja se i sastav majčinog mlijeka i to kroz tri faze: kolostrum, prijelazno mlijeko i zrelo mlijeko. Majčino mlijeko je uvijek prilagođeno uzrastu djeteta jer se njegov sastav i količina mijenja iz podoja u podoj, a samim time iz mjeseca u mjesec, stoga nema potrebe uvoditi nadomjesne formule ili zamjensko mlijeko prije navršenih 6 mjeseci djetetova života. Pozitivni utjecaj prirodne prehrane očituje se ponajprije u najpovoljnijem sastavu nutrijenata za optimalan rast djeteta, no u širem smislu se pozitivni učinici očituju u smanjenju mortaliteta i morbiditeta dojene djece, pospješivanju razvojnih procesa i na djetetovo zdravlje do u odraslu dob. U slučajevima kada uspješno dojenje nije moguće uspostaviti iz bilo kojeg razloga, prije svega, preporučuje se ljudsko mlijeko iz banke humanog mlijeka, a ako ono nije na raspolaganju, sljedeći izbor suadaptirana mlijeka za dojenčad kao nutricionistički najprihvatljivija zamjena. Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodni fond za djecu (eng. UNICEF, United Nations International Children's Emergency Fund) su prije više od dva desetljeća ocijenili da je svijet krenuo prema jednom velikom nekontroliranom eksperimentu kojem je sve manje djece na prirodnoj prehrani. Uočeno je da to dovodi do posljedica na zdravlje djece i majki, odnosno čitave populacije. Zato su navedene međunarodne organizacije pokrenule program promicanja dojenja pod nazivom „Deset koraka do uspješnog dojenja“, a ona rodilišta koja ispunjavaju te kriterije dobivaju naziv „Rodilište – prijatelj djece“. Godine 1993., na poziv UNICEF-a i Ministarstva zdravlja, sva su se hrvatska rodilišta priključila spomenutom programu. Tri godine kasnije, prva hrvatska rodilišta su uspjela ostvariti naziv ''Rodilište – prijatelj djece'', da bi 2016. godine sva hrvatska javna rodilišta nosila ovaj naziv.