Bolesti štitnjače su na drugom mjestu najčešćih endokrinoloških bolesti, odmah nakon dijabetesa. Češće pogađaju žene nego muškarce. Štitnjača svojim hormonima utječe na razna tkiva i organe, stoga poremećaji u njenom radu utječu na cijeli organizam, a samim time i na svakodnevne aktivnosti i kvalitetu života oboljele osobe. Brojni su uzroci poremećaja u radu štitnjače, a među njima prednjače loša prehrana, stres, genetska predispozicija, trudnoća i menopauza. Često se kod oboljelih nađu dva ili više poremećaja u tijeku bolesti. Bolesti štitnjače možemo podijeliti prema morfološkom kriteriju na tumorske i netumorske te prema funkcionalnome stanju na eutireoidne, hipertireoidne i hipotireoidne. Osim dobroćudnih tumora (adenoma), u štitnjači može nastati i karcinom. Novotvorevine štitne žlijezde većinom imaju dobru prognozu, osim anaplastičnog karcinoma koji gotovo uvijek uzrokuje smrt unutar 2 godine. Najčešće netumorske bolesti štitnjače su guša, tireoiditisi te hipertireoza i hipotireoza. Hipertireoza je stanje karakterizirano pojačanim radom štitnjače te ubrzanim metabolizmom. S obzirom na mjesto gdje je došlo do osnovnog poremećaja, razlikujemo primarnu i sekundarnu hipertireozu. Opći simptomi su nagli gubitak tjelesne težine, brz i nepravilan rad srca, nervoza, tjeskoba, tremor ruku te promjene u menstrualnom ciklusu. Brojne bolesti štitnjače kao što su autoimuni tireoditis, toksični edem, tumori i adenomi rezultiraju hipertireozom. Basedowljeva bolest je najčešći oblik hipertireoze. To je autoimunosna bolest koja se klinički očituje hiperfunkcijom difuzno i simetrično povećane štitnjače. Uzrokovana je autoprotutijelima na tireotropinske receptore, koja potiču trajnu sintezu i lučenje tiroidnih hormona. Liječenje se provodi antitireoidnim lijekovima, radiojodom i kirurški. Hipotireoza je stanje hipometabolizma, smanjenog sintetiziranja, lučenja i djelovanja hormona štitnjače. Može biti kongenitalna ili stečena, a s obzirom na endokrinu disfunkciju može biti primarna, sekundarna ili tercijarna. Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimunosna upala štitnjače, Hashimotov tireoiditis. Klinička slika može varirati od blagih simptoma, supkliničke hipotireoze, do vrlo izražene hipotireoze. Opći simptomi hipotireoze su osjećaj hladnoće, povećanje tjelesne težine, slabost, umor, suha koža, trnci u rukama i poremećaji menstrualnog ciklusa. Liječenje hipotireoze je nadomjesno, nadoknađuje se hormon koji nedostaje. Tireoiditis je naziv za skupinu upalnih poremećaja štitnjače kao što su Hashimotov tireoiditis, subakutni granulomatozni (de Quervainov) tireoiditis, subakutni limfocitni tireoiditis te Riedelov tireoiditis. Hashimotov tireoiditis je autoimunosna bolest tijekom koje dolazi do infiltracije štitne žlijezde limfocitima koji razaraju folikule i na taj način uzrokuju hipotireozu. U subakutnom granulomatoznom tireoiditisu dolazi do granulomatozne reakcije s multinuklearnim orijaškim stanicama te pojave boli u području štitnjače i povišene tjelesne temperature. Rijetko se pojavljuje, a obično traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci i spontano nestaje. Subakutni limfocitni tireoiditis se još naziva i tihim ili bezbolnim tireoiditisom. Bolest je karakterizirana bezbolnim povećavanjem štitnjače i prolazi sama od sebe. Riedelov tireoiditis je bolest masivne fibroze štitnjače i posljedične hipotireoze. Guša (struma) je povećanje štitnjače, koje je uglavnom višečvorasto. Stupanj povećanja proporcionalan je s razinom i trajanjem manjka tireoidnih hormona. U većini slučajeva guša završava u eutireoidnom stanju (netoksična struma), ali nekada može završiti u hipertireozi (toksična struma) ili hipotireozi. Ako je uzrok gušavosti nepoznat, govori se o sporadičnoj guši, a kada je uzrok gušavosti nedostatak joda, radi se o endemskoj guši.