Komplikacije dugotrajnog ležanja velik su javnozdravstveni problem koji uvelike produljuje bolesnikov boravak u bolnici, povećava troškove liječenja te ujedno negativno utječe na zdravstveno stanje bolesnika. Najugroženije skupine su stariji bolesnici, neurološki bolesnici i bolesnici koji su zbog svoje bolesti vezani za bolesničku postelju ili su ograničeno pokretni. Najčešće komplikacije dugotrajnog ležanja su dekubitus, duboka venska tromboza, kontrakture, nesvjestica i respiratorne komplikacije. Kako se većina bolesnika ne može brinuti sama o sebi potrebna im je 24- satna skrb i nadzor koju u bolnici preuzima i provodi medicinska sestra. Tijekom planiranja procesa zdravstvene njege potrebno je procijeniti bolesnikove mogućnosti i potrebe te provođenje zdravstvene njege u potpunosti prilagoditi bolesnikovim potrebama. U cilju prevencije dekubitusa zdravstvena njega mora se provoditi sustavno i svakodnevno, bolesniku se pristupa individualno, a postupci se izvode u skladu s kompetencijama i stečenim vještinama. Jedna od osnovnih mjera prevencije komplikacija dugotrajnog ležanja jest pomoć bolesniku u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba kako bi se prije svega očuvao integritet kože, zadovoljile bolesnikove fiziološke potrebe i osigurao adekvatan nutritivni status. Često se komplikacije dugotrajnog ležanja ne mogu u potpunosti izbjeći naročito kod bolesnika u terminalnim stadijima bolesti, no provođenjem osnovnih mjera kao što su vježbe dubokog disanja, promjena položaja u krevetu, zadovoljavanje nutritivnog statusa i održavanjem osobne higijene možemo itekako utjecati na njihov daljnji razvoj. U radu će biti objašnjene komplikacije dugotrajnog ležanja te uloga medicinske sestre u prevenciji istih.