Tema završnog rada je povezanost bioetike i radne terapije, tj. biotika u radnoj terapiji kao zdravstvenoj djelatnosti u čijem je središtu čovjek. Bioetika je disciplina koja obuhvaća sve znanosti i profesije koje dohvaćaju život. Sama riječ bioetika potječe od grčke riječi bios (život) i ethos (ponašanje, etika). Iako se ocem bioetike smatra biokemičar i onkolog Van Rensselaer Potter koji je 1970. godine objavio članak pod naslovom „Biocybernetics and Survival“ („Bioetika i preživljavanje“), gdje spominje neologizam bioetika u svjetlu znanosti za preživljavanje, taj se termin zapravo prvi puta pojavljuje u Europi još 1927. godine. Naime, njemački pastor i etičar Fritz Jahr tada je objavio članak „Bio-Ethik. Eine Umschau über die ethiscen Beziehungen des Menschen zu Tier und Pflanze“ („ Bio-etika. Osvrt na etički odnos čovjeka prema životinjama i biljkama“). U članku je naveo rezultate neurofizioloških i psiholoških istraživanja na biljkama i životinjama te zaključio da ipak postoje bazične psihološke sličnosti između njih. Dakle, prema Jahru, psihologijske metode ne moraju služiti samo za istraživanje ljudske psihe, već se mogu primjeniti i na životinjski i biljni svijet,a samim time i uspoređivati. Jahr je na temeljui tih istraživanja nadopunio Kantov pojam kategoričkog imperativa te ga nazvao „bioetički imperativ“. Jahr: „Poštuj svako živo biće načelno kao samosvrhu i po mogućnosti postupaj s njim kao takvim.“ Tijekom povijesti bioetika je dobivala razne formulacije. No jedno je sigurno i jednako svima - ona proučava ljudsko djelovanje na sav život. Odnosi se na sve i može se primjeniti na svim područjima ljudskoga djelovanja. U središtu radne terapije nalazi se čovjek. Svrha radne terapije jest povratak osobe u njen svakodnevni život – kroz rehabilitaciju i nakon rehabilitacije. Radna terapija ima i prevencijsku ulogu, tako da ne govorimo isključivo o radu i ulozi radnog terapeuta u oporavku, već i sprječavanju bolesti. Cilj radne terapije je poticanje i razvijanje funkcionalnih sposobnosti potrebnih za izvođenje aktivnosti dnevnog života (ADŽ). ADŽ su: samozbrinjavanje (hranjenje, oblačenje, higijena), produktivnost (vještine igranja, izvršavanje školskih obveza) i korištenje slobodnog vremena (čitanje, gledanje TV, sport, druženje ). Radna terapija se usmjerava ka čovjeku , njegovim potrebama , mogućnostima i željama. Izbor aktivnosti treba prepustiti željama i motivima klijenta. Odnos bioetike i radne terapije leži u samom odnosu radnog terapeuta i klijenta/pacijenta. Radni terapeut sluša potrebe klijenta uz istovremeno promatranje trenutnog stanja kako bi cijeli proces terapije išao ka poboljšanju sveukupnog klijentovog zdravlja. Dakle, radni terapeut sagledava klijenta kao osobu u cjelini i upravo prema toj tezi možemo zaključiti da je bioetika ključni faktor radne terapije u kojoj je bitan odnos čovjeka prema čovjeku, te čovjeka prema prirodi.