Magnetska rezonancija (MR) je neinvazivna radiološka metoda oslikavanja koja omogućuje multiplanarni prikaz tijela, a pacijenta se ne izlaže ionizirajućem zračenju. Prikaz mekotkivnih struktura je bolji u usporedbi s kompjuteriziranom tomografijom (CT). Najčešće indikacije za dijagnostiku magnetskom rezonancijom su bolesti centralnog živčanog sustava (CNS), bolesti srca i dojki te probavnog i lokomotornog sustava. Zbog upotrebe neioniziraćujeg zračenja, vrlo česti pacijenti na MR-u su djeca i adolescenti. Uloga radiološkog tehnologa prilikom izvođenja snimanja MR-om je višestruka. Prvi korak prije pretrage je da dobro pripremi pacijenta. Potrebno je od pacijenta dobiti povijest bolesti, dati mu da ispuni upitnik za MR pretragu i objasniti mu postupak. Nakon toga daje upute o skidanju odjeće i nakita, a položaj pacijenta ovisi o vrsti pretrage koja se izvodi. Radiološki tehnolog mora znati raditi na aparatu za magnetsku rezonanciju, svakom pacijentu pristupiti pažljivo i dobro ga pripremiti za pretragu (objasniti koliko dugo traje, objasniti da aparat proizvodi buku) te napraviti kvalitetne snimke iz kojih liječnik specijalist radiologije može očitati nalaz. Cilj ovog rada je prikaz razvoja uređaja za magnetsku rezonanciju te upotrebe MR dijagnostike kod bolesti mozga i kralježnice s osvrtom na ulogu radiološkog tehnologa prilikom izvođenja pretraga.