Mentalno zdravlje uključuje naše emocionalno, psihološko i društveno blagostanje. Ono utječe na to kako mislimo, osjećamo i djelujemo. Mentalno zdravlje nam također pomaže u određivanju načina na koji se nosimo sa stresom, s drugim osobama te kako donosimo odluke (1). S ciljem razvijanja tolerancije prema osobama koje imaju teškoće s mentalnim zdravljem te posljedično pružanja kvalitetne i predrasudama neopterećene zdravstvene usluge, važno je da se studenti već od prve godine studija upoznaju s ulogom radnog terapeuta u psihijatriji, da pobliže upoznaju razne psihičke bolesti te s vremenom izgrade pozitivan i prihvatljiv stav o ovoj skupini pacijenata. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove i mišljenja studenata prema osobama s poteškoćama u mentalnom zdravlju. Na uzorku od 99 sudionika primijenjena je standardizirana MICA-4 procjena kako bi se ispitali stavovi i predrasude o području mentalnog zdravlja. Također uz pomoć dva kratka upitnika ispitana je zainteresiranost studenata za rad u području mentalnog zdravlja kroz razne kategorije zaposlenja. Na kraju je kroz izmijenjenu Bogardusovu skalu socijalne distance iskazana socijalna prihvatljivost određenih skupina pacijenata. Rezultati ne ukazuju na prisutnost visoke razine stigmatizirajućih stavova, a stupanj socijalne distance prema oboljelima od psihijatrijskih bolesti je umjeren. Sadržajnom analizom stavova, vidljivo je da su neki stigmatizirajući stavovi ipak prisutni. Naime, rezultati Bogardusove skale socijalne distance pokazuju da njih 35,4% ne želi da im osoba s depresivnim poremećajem predaje na fakultetu, a 50,5% studenata navodi kako ne bi htjeli raditi s osobom koja boluje od shizofrenije. Isto je moguće analizirati kroz upitnik o motivaciji studenata za rad u raznim područjima. Od ukupnog broja studenata samo 23,2 % iskazuje zainteresiranost za rad u području mentalnog zdravlja dok samo njih 12% ima interes u radu sa odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Primijećeno je također kako zainteresiranost studenata za rad opada kroz godine studija. Naime, dok na prvoj godini 31,4 % studenata iskazuje želju za rad sa osobama s intelektualnim teškoćama, ta brojka pada na samo 12% zainteresiranosti studenata na trećoj godini studija. Možemo zaključiti kako je unatoč tome što studenti nisu iznijeli negativne stavove te visoku socijalnu distance prema psihijatrijskim pacijentima i dalje je prisutna stigmatizacija.