Abstract | Furokumarini su specifična grupa sekundarnih metabolita nastala iz kumarina, široko su rasprostranjeni u prirodi pa ih nalazimo u mnogim biljkama. Supstituenti na furokumarinima mogu se nalaziti na benzenskom, furanskom ili pironskom prstenu, također je bitna i njihova podjela na derivate psoralena i angelicina. Poznato je više od 50 vrsta prirodnih furokumarina koji su izolirani u većini slučajeva iz ovih biljnih porodica: Apiaceae, Fabaceae, Moraceae, Rutaceae, Amaranthaceae, Asteraceae, Cyperaceae, Meliaceae, Pittosporaceae, Rosaceae i Solanaceae. Apiaceae i Rutaceae obuhvaćaju najveći broj vrsta koje su bogati izvori furokumarina u farmakološke i toksikološke svrhe. U mnogim se biljkama furokumarini akumuliraju u njihovoj epidermi zbog obrambene uloge i mehanizma temeljenog na direktnom kontaktu. Ekstrakcija predstavlja presudan korak za razvoj analitičke metode za istraživanje sastavnica biljnog materijala i izolaciju prirodnih spojeva. Solid-liquid ekstrakcija (SLE) s organskim otapalom koja se koristi u konvencionalnim ekstrakcijskim tehnikama predstavlja najčešće korištenu tehniku ekstrakcije furokumarina iz biljnog materijala. Svrha izolacije furokumarina iz biljnog materijala je evaluacija biološke aktivnosti, sirovi ekstrakt dobiva se obično nakon koraka pročišćavanja. Nakon ekstrakcije,izolirani furokumarini nalaze se na sekvencijalnom silika-gelu u koloni kromatografije te se eluiraju u uvjetima normalne faze. Postoji nekoliko analitičkih strategija za identifikaciju i kvalitativno-kvantitativnu analizu furokumarina u biljkama, proizvedenoj hrani i kozmetici. HPLC povezuje različite detekcijske sisteme u strategiju čije je iskorištenje najveće. Koliko god je identifikacija novih sastavnica i kvantifikacija profila zahtjevna, najčešće se primjenjuje detekcija prikazana srednje i visokom rezolucijom masene spektrometrije (MS, MS/MS i HRMS) za ciljane komponente, dok ostali detekcijski sistemi koriste ultravioletno zračenje (UV), diodni niz i fluorescentnu detekciju (FLD). Osim ekstrakcijom iz biljaka, furokumarini mogu biti sintetizirani u farmaceutske svrhe i to na različite načine, ovisno koji je od tri prstena izgrađen u ciklizacijskom koraku. U praksi, raznoliki furokumarini mogu se dobiti ili konstrukcijom furanskog prstena na kumarin, formacijom pirona na benzofuran ili sintezom oba furanska prstena i pironskog prstena na centralni benzen. Furokumarini su prikazani kao vrlo zanimljivi biološki aktivni spojevi in vivo i in vitro, a djeluju kao antioksidanti, protuupalno, antiproliferativno zatim kao promicatelji zdravlja kostiju. Efekti furokumarina u živim organizmima su vrlo kompleksni i ostavljaju mnoga pitanja otvorenim, posebno kako ih sigurno koristiti u medicinske svrhe i u prehrani. Linearni furokumarini su korišteni kao tretman za kožne nepravilnosti, primjerice za stimulaciju pigmentacija u vitiligu, psorijazi i leukodermi, polimorfnom dermatitisu, ekcemima i mikozama, ali je i zanimljiva toksičnost biljaka koje su bogate furokumarinskim komponentama. U ovom radu biti će opisan pregled biosinteze, metode dobivanja furokumarina iz prirodnih izvora, sinteze, analize i značajnih bioloških aktivnosti furokumarina. |