Transfuzijsko liječenje je postupak kojim se bolesnik liječi krvnim pripravcima priređenim iz ljudske krvi. Liječenje se provodi prema procjeni kliničkog stanja bolesnika,odgovarajućim laboratorijskim pokazateljima i korisnosti liječenja s obzirom na mogućnost pojave neželjene reakcije. Usprkos svim postupcima koji se poduzimaju za što sigurnije transfuzijsko liječenje bolesnika uvijek postoji rizik pojave neželjene transfuzijske reakcije. Oko 1% transfundiranih bolesnika razvije neželjene reakcije na krvne pripravake. Većinom se radi o blagim reakcijama bez kliničkih posljedica. Međutim, neke mogu biti teške i uzrokovati smrt bolesnika. Na učestalost transfuzijskih rekacija utječu metode proizvodnje krvnih pripravaka kao i nadzor bolesnika tijekom transfuzijskog liječenja te model prijavljivanja transfuzijske reakcije. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost transfuzijskih reakcija u Kliničkom bolničkom centru Zagreb (KBC Zagreb) u razdoblju 2002.-2018. godine. Također,u ovom radu biti će opisan sustav prijavljivanja transfuzijskih reakcija u KBC Zagreb te će se analizirati vrste reakcija prema krvnim pripravcima. U promatranom razdoblju zabilježeno je ukupno 1393 transfuzijske reakcije od kojih je najveći broj febrilnih nehemolitičkih transfuzijskih reakcija te alergijskih reakcija. Reakcije se najčešće javljaju kod eritrocitnih i trombocitnih krvnih pripravaka. Sigurno transfuzijsko liječenje ovisi o složenim, integriranim i međusobno ovisnim postupcima. Nužna je suradnja kliničkih odjela, transfuzijske službe, laboratorija i stručnih službi. Prije transfuzije obvezna je identifikacija bolesnika i pripravka te pravovremena reakcija u slučaju pojave komplikacija.