Cilj ovog rada je prikazati fizioterapijsku procjenu i postupke koji se provode kod osoba s parezom facijalnog živca, te koje su vrste pareze. Pareza nervusa facijalisa ima 2 oblika, a to su: periferna (Bellova) pareza i centralna pareza, ovisno o mjestu oštećenja. Kako je za izgled lica odgovoran upravo nervus facijalis, posljedice njegove bolesti ili ispadi njegove funkcije mogu dovesti do teških estetskih, funkcionalnih, ali i psihičkih poremećaja. Procjena funkcionalnog stanja kod pareze nervusa facijalisa izvodi se: ispitivanjem facijalnog izraza i subjektivnih smetnji, ispitivanjem snage facijalne muskulature (mmt test), procjenom elastičnosti mekih tkiva, procjenom patološke sinkinezije, procjenom težine kliničke slike pomoću House-Brackmannove skale. Prije samog početka terapije, pacijenta treba upoznati s njegovim stanjem, objasniti mu uzrok, prognozu i plan terapije. U većini slučajeva potrebno je provoditi fizioterapiju u trajanju od najmanje 3 tjedna do 3 mjeseca, a ovisno o uzroku i nivou pareze ponekad čak i duže. Fizioterapija se u tom slučaju provodi sve dok postoje znakovi funkcionalnog ispada. Pacijenta treba savjetovati da se kloni vjetra i hladnoće, da nosi tamne naočale radi sprječavanja iritacije oka, da tijekom dana lice umije toplom vodom radi bolje prokrvljenosti i jer se na taj način relaksira napetost. Od elektroterapije se koristi galvanizacija preko Bergonijeve polumaske, laser, soluks lampe (ali u novije vrijeme se sve više koriste bioptron lampe), elektrostimulacija paretične muskulature, infracrveno zračenje, ultrazvuk i biofeedback. Što se tiče fizioterapijskih vježbi, vrlo učinkovite pokazale su se vježbe pred ogledalom, odnosno „mirror therapy“ jer i pacijent i fizioterapeut znaju na što treba bolje usmjeriti pažnju kako bi se što pravilnije izveo određeni pokret. Također se provodi tehnika PNF, odnosno proprio-neuromuskularna facilitacija. Prednost toga je što se može provoditi u bilo koje vrijeme i nisu potrebna specijalna pomagala. Vrlo je bitan psihološki pristup zato jer pareza nervusa facijalisa često dolazi iznenadno i neočekivano. Iznenadna promjena uvijek nosi vrlo težak psihološki teret. Važno je razumjeti pacijentove osjećaje i razmišljanja koja se u to vrijeme javljaju.