Unazad nepuna dva desetljeća značajan je problem počelo predstavljati onečišćenje vodenoga svijeta farmaceuticima i njihovim otpacima. Ono se posljedično pojavilo kao odgovor na naglo povećanje svjetske populacije kao i razvoja medicinskih i tehnoloških znanosti. Nepravilno zbrinjavanje opasnog, naročito kemijskog otpada, i njegovo nekontrolirano odlaganje u prirodu dovodi do porasta toksičnosti otpadnih i pitkih voda. Takvo postupanje negativno utječe na cjelokupne ekosustave, a posebice se odražava na kompletnu biološku raznolikost i organizme kojima je čista voda neophodna za opstanak. Stoga ne iznenađuje da je upravo relativno novonastala farmaceutska grana bioznanosti ta koja je uz brojne povlastice neplanski doprinijela i s najviše nepovoljnih javnozdravstvenih i ekoloških efekata. Tako su farmaceutski pripravci, osmišljeni prvenstveno kako bi prevenirali patološka stanja i omogućili kvalitetnu terapiju onima kojima je potrebna, postali jedni od glavnih onečišćivača okoliša koji nas danas okružuju. Usprkos razvoju farmakoekologije, vodeće znanosti koja bi trebala stati na kraj farmaceutskom onečišćenju okoliša, te praćenju i izrađivanju ekoloških otisaka koje ostavljamo u prirodi, neosviještenost ne jenjava. Kada je riječ o negativnom utjecaju na zdravlje ljudi, prvenstveno se ističu endokrinološki problemi. Kancerogene novotvorine, poremećaji bubrežne funkcije i kardiovaskularne poteškoće samo su neke od posljedica, a najozbiljnije probleme uzrokuju endokrini disruptori djelujući na reproduktivni sustav čovjeka. Otpadne se vode iz kemijskih, posebice farmaceutskih postrojenja, prema tome, ne bi smjele nekontrolirano ispuštati u okoliš bez da se prethodno ne izvrši njihova detaljna obrada i pročišćavanje zbog toga što bi njihovo postepeno nakupljanje i trajna akumulacija potencijalno mogli ostaviti ozbiljne posljedice na svjetske ekosustave.