Prehrambena industrija ide u korak s vremenom i stalno se razvija. Zajedno s njome razvija se i industrija predmeta i materijala koji dolaze u kontakt s hranom (ambalaža) s ciljem da konačni proizvod bude što je više moguće atraktivan za potrošača kao krajnjeg korisnika prehrambenog proizvoda. Ambalaža ima veoma važan zadatak da održava proizvod u zdravstveno ispravnom stanju te je ista bitna u predstavljanju proizvoda. U tu svrhu postoje različiti materijali od kojih se izrađuje ambalaža za prehrambene proizvode kao što su papir, razne plastične mase, keramika, glina, drvo, staklo, emajl, nehrđajući čelik (INOX). U ovome radu će se analizirati ambalaža od plastičnih masa, papira i stakla. Da bi se ambalaža mogla koristiti za pakiranje hrane, ona mora zadovoljiti uvjete zdravstvene ispravnosti. Prije svega, a ovisno o vrsti materijala od kojeg je izrađena, kao i o vrsti hrane kojoj je namijenjena, ambalaža mora udovoljiti propisanim uvjetima po pitanju globalnih i specifičnih migracija. Od zakonskih propisa primjenjuju se Uredba Komisije (EU) br. 10/2011 od 14. siječnja 2011. o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u kontakt s hranom sa svim izmjenama i dopunama, te Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan kontakt s hranom (N.N. 125/09). Cilj ovog rada je utvrditi količine specifičnih migracija metala iz pojedinih materijala koji su predviđeni da dolaze u kontakt u hranom. U tu svrhu koristiti će se model otopine koje se kreiraju ovisno o vrsti hrane za koju je ambalaža namijenjena. Proces ekstrakcije odvijati će se prema posebnom temperaturnom režimu i kroz određeno vrijeme koje opet ovisi o namjeni ambalaže. Uzorci će se analizirati ICP-MS tehnikom, dobivene vrijednosti usporediti će se sa propisima kojima se utvrđuje njihova najveća dozvoljena količina te ocijeniti njihova zdravstvena ispravnost.