Globalna potrošnja fosilnih goriva procjenjuje se na 78,3%, a udio obnovljive energije iznosi 19,1%. Da bi se smanjila upotreba fosilnih goriva moramo imati alternativno rješenje u obliku drugih goriva, tj. izvora energije. U tu svrhu, a u skladu s globalnom strategijom održivog razvoja, proizvodi se biodizel. Republika Hrvatska ima nacionalni plan poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu za razdoblje 2011.-2020. godine kako bi se smanjila upotreba fosilnih goriva te povećala proizvodnja alternativnih. Biodizel, kao jedno od alternativnih goriva, smanjuje stakleničke plinove, daje prometnu neovisnost od nafte i naftnih derivata te potiče razvoj ruralnih područja. Upotreba biodizela u javnom prometu smanjuje količinu ispušnih plinova koji se otpuštaju u atmosferu. Pretpostavka je da će se u budućnosti upotreba nafte povećavati, a nje je sve manje. Sve to rezultirati će povećanjem cijene nafte i naftnih derivata. Mogućnost proizvodnje uljarica u Republici Hrvatskoj daje i mogućnost smanjenju uvoza te povećavanju vlastite proizvodnje čime se povećava zaposlenost u poljoprivredi i naposljetku u biodizelskim postrojenjima. Time bi se mogli steći i uvjeti neovisnosti o uvozu nafte i naftnih derivata za cestovni promet. Biodizel bi mogao biti i izvozni proizvod Republike Hrvatske čime bi se ojačalo hrvatsko gospodarstvo. Prednost mu je ta da se može koristiti uz male ili čak nikakve preinake na motorima, njegovim korištenjem smanjuje se emisija stakleničkih plinova, siguran je za udisanje, nije toksičan te je biorazgradiv. U slučajevima izljeva u vode predstavlja prednost u odnosu na naftu jer se razgradi već nakon nekoliko dana, a samim time štiti se i sav živi svijet u vodi. Manji cetanski broj, bolja mazivost te prisustvo kisika u biodizelskom gorivu poboljšavaju njegovo izgaranje čime se smanjuje količina ugljikovog dioksida, ugljikovog monoksida i emisija krutih čestica. Otpadno ulje, nusprodukt proizvodnje u prženju hrane, koristi se kao jedna od sirovina pri proizvodnji biodizela. Prednost otpadnog ulja jest mogućnost njegove ponovne upotrebe (oporaba otpadnog ulja) jer se tako staro otpadno ulje, koje predstavlja opasnost za okoliš, zbrinjava na sigurniji način. U radu se daje povijesni tijek korištenja biodizela, osnovne kemijske reakcije prilikom njegove proizvodnje, opis upotrebe različitih uljarica kao glavnih sirovina prilikom proizvodnje te prednosti i nedostatci samog goriva. Također, rad donosi i prikaz proizvodnje biodizela u Republici Hrvatskoj i svijetu te njegov utjecaj na okoliš.