Perifernu parezu n.facialisa uzrokuje niz čimbenika, od kojih neki čak nisu niti poznati. Najčešća pareza s nepoznatim uzrokom naziva se Bellova pareza. Ostale pareze često su uzrokovane sistemskim i lokalnim virusnim infekcijama, mehaničkim oštećenjem samog živca tijekom operacijskog zahvata ili nezgode, te bakterijama. Pareza n.facialisa pojavljuje se u svim životnim razdobljima ali ipak nešto rjeđe kod djece. Očituje se disfunkcijom jedne strane lica, te popratnim simptomima koji su individualni, a najčešće se očituju kao bol u području uha, nemogućnost pomicanja mimičke muskulature, te izravnanje čeone i nepostojanje nazolabijalne brazde. Kako bi se točno utvrdilo da je riječ o parezi n.facialisa pacijent prolazi dijagnostičku obradu koja uključuje niz metoda za dokazivanje postojanja oštećenja, virusne ili bakterijske infekcije i prisutnost upale uključujući kompletnu krvnu sliku i radiološku obradu. Također, kako bi se što ranije moglo započeti s fizioterapijskim tretmanom, fizioterapeut provodi fizioterpijsku procjenu koja se sastoji od subjektivanog pregleda kroz razgovor s pacijentom, te detaljnog objektivnog pregleda kroz niz testova, skala i upitnika za procjenu funkcije n.facialisa. Nakon što se ustanovi prisutnost pareze n.facialisa, te točan uzrok potrebno je provesti adekvatno liječenje djelujući na uzročnik i nastale simptome. Općenito liječenje traje 3-12 tjedana, do poboljšanja simptoma dolazi i spontano no liječenje je iznimno važno za potpuni i što brži oporavak. Provodi se medikamentna terapija u kojoj se primjenjuju koritikosteroidi i vitamini, ali također neizbježna je primjena fizioterapijskih postupaka. U skladu s provedenom procjenom terapeut zajedno s pacijentom postavlja realne dugoročne i kratkoročne ciljeve, te izrađuje plan i program rada. Koriste se fizikalni postupci i terapijske vježbe, ali se sve češće otvaraju vrata novijim metodama koje dokazuju pozitivne učinke. U liječenju se koristi ultrazvuk, laser, elektrostimulacija, biofeedback, te se primjenjuje termoterapija ukoliko nije kontraindicirana. Kao metoda koristi se i klasična ručna masaža lica i relaksacija kao uvod u vježbe mimičke muskulature. Od novijih načina liječenja primjenjuju se akupunktura i terapija zrcalom.