Kliničke manifestacije jetrene bolesti širokog su spektra, počevši od asimptomatskog povišenja jetrenih enzima do mogućeg dramatičnog zatajenja jetre. Ono što je negativna strana ovih bolesti jeste činjenica da su bolesnici dugo vremena bez simptoma, a isti se otkrivaju tek u kasnijim fazama bolesti. Loša prognoza i visoki troškovi liječenja uznapredovale bolesti jetre zahtijevaju rano dijagnosticiranje bolesti i pravovremeno liječenje. U pristupu bolesniku s povišenim jetrenim enzimima nužna je iscrpna anamneza i detaljan fizikalni pregled. Pravovremena rana dijagnoza jetrene bolesti može spriječiti razvoj ireverzibilnog oštećenja jetre. Sve češće su u dijagnozama prisutne sumnje na različita oštećenja jetre koja treba najprije točno dijagnosticirati, a zatim liječiti i pratiti. Kronične bolesti jetre nalaze se među prvih deset uzroka smrti u razvijenom svijetu, te su jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu. Stupanj jetrene fibroze nam na najizravniji i najbolji način ukazuje na težinu oštećenja jetre, a uznapredovalost fibroze jetre na prognozu bolesti. Cilj ovog rada je prikazati osnovne karakteristike tranzijentne elastografije (dalje: TE) odnosno fibroscan-a, prikazati prednosti i nedostatke, dijagnostičku preciznost metode kao i primjenu u kliničkoj praksi. Primjenom kombinacija dviju neinvazivnih metoda moguće je s većom pouzdanosti procijeniti stadij fibroze i time izbjeći do tri četvrtine biopsija. Međutim, prije uvrštavanja TE u algoritam dijagnostičkih pretraga, svakako je potrebno odrediti standardizirane uključne i isključne vrijednosti za različite stadije jetrenih oštećenja.