Klinička citologija je grana medicine koja uz pomoć mikroskopske analize citoloških preparata svjetlosnim mikroskopom prepoznaje različita fiziološka i patološka stanja, od benignih do malignih. Prema načinu uzimanja materijala za citološki preparat dijeli se na eksfolijativnu (odnosi se na spontano odbačene stanice u tjelesnoj tekućini), aspiracijsku (podrazumjeva dobivanje materijala citološkom punkcijom). Postoji i metoda otiska, tzv. imprint metoda koja se izvodi tako da se ekscidirani uzorak tkiva koji je namjenjen patohistološkoj analizi prethodno otisne na predmetno stakalce. Jedan od materijala eksfolijativne citologije je ascites. To je patološko nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini i najčešće je kasna komplikacija ciroze jetre. Ascites se za citološku analizu iz trbušne šupljine uzima abdominalnom paracentezom ili običnom citološkom punkcijom. Abdominalna paracenteza se još moţe koristiti i za odstranjivanje ascitesa koji pritiskom oteţava disanje ili za liječenje kroničnog ascitesa. Glavni znak velike količine ascitesa je povećan opseg trbuha i dobitak na teţini. Uz citološku analizu, ascites se moţe dokazati i ultrazvukom i hematološkim i biokemijskim laboratorijskim pretragama. Liječenje ascitesa na prvom mjestu ovisi o uzroku retencije tekućine u peritonealnoj šupljini. Citološki, nakon pripreme sedimenta ascitesa centrifugiranjem, preparati se bojaju standardnim tehnikama bojenja, a to su: bojanje po Pappenheim-u i po Papanicolaou-u. Preparati se mikroskopski analiziraju. Ako se u sedimentu naĎu maligne stanice, koristi se imunocitokemija.Ona se temelji na reakciji antigen-antitijelo, a biljezi su antigeni na koje je proizvedeno protutijelo. Odabir protutijela odreĎuje liječnik citolog na temelju anamnestičkih podataka te mikroskopskog izgleda malignih stanica. Uloga citotehnologa je priprema sedimenta ascitesa i bojenje sedimenta (osnovno po May Grunvald Giemsi i Papanicolau, te imunocitokemijsko bojenje koje odreĎuje citolog). Citotehnolog je odgovoran za točno označavanje preparata, za izradu sedimenta, makroskopski opis, citocentrifugiranje, bojanje i uklapanje preparata, mikroskopsku analizu, slaganje preparata u mapu, te na kraju za arhiviranje tog preparata. Od stanica, u ascitesu se mikroskopski mogu naći mezotelne stanice, makrofagi, neutrofilni i eozinofilni granulociti, limfociti, monociti, eritrociti te maligne stanice. Maligne stanice je moguće identificirati na temelju dodatnih pretraga (citokemija, imunocitokemija) i anamnestičkih podataka.