Cilj rada je opisati pojam hitnih stanja u kirurgiji s posebnim naglaskom na hitna stanja u abdominalnoj kirurgiji. Na početku rada je opisana anatomija abdomena i probavnog sustava. Rad opisuje pojam akutnog abdomena u kojem su navedena najčešća hitna stanja u abdominalnoj kirurgiji kao što su: akutna upala crvuljka, perforirani vrijed želuca i dvanaesnika, akutna upala žučnjaka, akutna upala gušterače, ileus, ukliještena kila, a spomenut ćemo i ona rjeđa kao ozljede slezene. Sva nabrojana stanja zahtijevaju specifičan pristup i pripremu pacijenta što je vrlo važno za pacijentov oporavak nakon operacije i dužinu pacijentovog boravka u bolnici. Perioperativna priprema zahtijeva hitnost, stručnost i točnost a važnost postoperativne njege je u sprečavanju komplikacija, bile one uzrokovane samom operacijom ili dugotrajnim ležanjem. Zdravstvena njega je specifična i za potpuni oporavak pacijenta potrebno je određeno znanje i vještine koje pridonose oporavku. Zdravstvena njega počinje već kod prijema, kada se prvotno učini procjena stanja bolesnika, te se primjenjuju intervencije obzirom na utvrđeno stanje. Zadatak medicinske sestre/tehničara je i edukacija pacijenta o načinu života, ponašanja i prehrani nakon operacije a do potpunog oporavka. Ne smije se zanemariti i psihološka priprema i potpora pacijenta i njegove obitelji prije, ali i nakon operativnog zahvata. Nabrojat ćemo i sestrinske dijagnoze i postupke uključene u preoperativnu i postoperativnu njegu pacijenta. Bol u abdomenu može nastati iz različitih razloga a uzroci te boli su mnogobrojni. Bol je jedan od osnovnih simptoma akutnog abdomena ali se dijagnoza ne može osloniti samo na lokalizaciju boli već i na druge dijagnostičke metode od kojih su osnovne laboratorijske, radiološke i ultrazvučne a ponekad i kontrastne pretrage, angiografije, CT i MR. U skladu sa sveukupnom procjenom stanja bolesnika i uvidom u njegovu bolest svaki kirurg treba uzeti u obzir pacijente s jasnom indikacijom ali i one s jasnom kontraindikacijom za zahvat. Napretkom kirurgije i uvođenjem minimalno invazivnih kirurških tehnika broj kontraindikacija je sveden na najmanju moguću mjeru.