Pristup i rješavanje kompleksnih zdravstvenih i socijalnih problema u obitelji i zajednici zahtijeva multisektorski pristup. Zdravstveni problemi koji najviše utječu na pojedinca i obitelj jesu kronične bolesti, invaliditet, ovisnosti, palijativna skrb, neurodegenerativne bolesti, dakle one koje uzrokuju dugoročno oštećeno fizičko ili psihičko funkcioniranje pojedinca. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi obitelj je dužna preuzeti brigu o bolesnom pojedincu na način da slijedi liječničke upute u liječenju, osigura kontinuitet terapije, osobnu njegu i zadovoljenje psihofizičkih potreba. Često se u praksi pojavljuju slučajevi kada obitelj nije sposobna samostalno te zadaće ostvariti zbog socijalnih poteškoća kao što su siromaštvo, nezaposlenost, ovisnosti, a u nekim slučajevima i zanemarivanje te obiteljsko nasilje. U ovakvim situacijama skrb medicinske sestre, patronaže i liječnika predstavlja zdravstvenu skrb o obitelji a socijalni radnik predstavlja socijalnu skrb obitelji. U uvjetima promjena koje se dešavaju zbog promijenjenog funkcioniranja zbog bolesti, sa kojima se obitelji koje se nađu u problemu ne mogu same nositi, postoji velika potreba da se različiti sektori poput zdravstva, socijalnog rada, školstva udruže kako bi osposobili obitelj da funkcionira u promijenjenim životnim uvjetima. Najvažnija osnova multisektorskog pristupa je suradnja kojoj je pretpostavka dobra volja, djelovanje unutar kompetencija, svijest o važnosti dobivanja pomoći i djelovanje u okviru svojih uvjerenja. Bitno je pridati važnosti različitim profesijama, uz uvažavanje i povjerenje. To je proces koji prolazi kroz faze koje se međusobno nadopunjavaju i nadograđuju. Pretpostavka takvog pristupa je odgovornost, vrijednost, postavljanje pitanja, širok izbor alata rada a posebno vrednovanje pacijenta koji sudjeluje u procesu kao sudionik tima. Pozitivan ishod rada je nagrada svima koji u timu sudjeluju. Pristup ima mnogo pozitivnih strana za zdravlje pacijenta i obitelji a odražava se pozitivno na mnoge aspekte obiteljskog funkcioniranja