Kraniocerebralne ozljede uključuju ozljede oglavine, odnosno mekih tkiva glave, ozljede kostiju lubanje i ozljede mozga. Predstavljaju jedne od ozljeda s kojima se susrećemo svakodnevno. Kraniocerebralne ozljede nastaju kao posljedica djelovanja izravne ili neizravne sile. Kraniocerebralne ozljede možemo podijeliti na više načina. Prva je podjela na otvorene i zatvorene ozljede. Također postoji podjela na primarne i sekundarne kraniocerebralne ozljede. U primarne ozljede spadaju prijelomi lubanje, fokalne i difuzne ozljede mozga. U sekundarne ozljede spadaju hipoksija i hipotenzija, posttraumatski intrakranijski hematomi, otekline mozga, pomak mozga i upalne komplikacije. Prema težini ozljede mogu biti i lake i teške ozljede. U traumatske ozljede mozga spada potres mozga, kontuzije te intrakranijalna krvarenja (epiduralno, subduralno i intracerebralno). Liječenje kraniocerebralnih ozljeda ima jasno definirane kriterije koji se temelje na konzervativnom i operativnom pristupu, ovisno o ozljedi i neurološkom statusu bolesnika. Zdravstvena njega bolesnika s traumatskim ozljedama mozga uključuje stalni nadzor i praćenje svih tjelesnih funkcija bolesnika te sprječavanje stvaranja sekundarnih ozljeda. Medicinska sestra koja se bavi neurokirurškim sestrinstvom mora kontinuirano pratiti najnovije promjene i dostignuća. Cilj ovog završnog rada je prikazati sestrinsku skrb za pacijente s traumatskim ozljedama mozga, komplikacije koje se mogu pojaviti i njihovo sprječavanje.