Pareza brahijalnog pleksusa jedna je od najčešćih porođajnih ozljeda, a može imati različite uzroke od kojih je primaran prekomjerna trakcija ruke ili glave djeteta tijekom porođaja. U radu je opisana anatomija brahijalnog pleksusa koja opisuje njegovu važnost u motoričkoj i osjetnoj inervaciji cijele ruke. Također, navedeni su brojni različiti uzroci i čimbenici rizika koji mogu dovesti do ozljede pleksusa. Postoje tri najvažnija tipa ozljede, ovisno o zahvaćenosti korjenova živaca. Erb-Duchenne paraliza predstavlja zahvaćenost C5 i C6 korjenova, Klumpkeova paraliza obuhvaća korjenove C8 i T1 dok kompletna lezija obuhvaća sve korjenove živaca koji čine pleksus, C5-T1. Ozljeda brahijalnog pleksusa vidljiva je pri prvom pregledu novorođenčeta, no potrebne su dodatne radiološke pretrage te pregledi liječnika kako bi se postavila točna dijagnoza. Nakon uspostavljanja dijagnoze kreće liječenje koje je u početku konzervativno. Fizioterapija tu ima glavnu ulogu. Provodi se procjena koja obuhvaća sve aspekte djetetova života, od tjelesnog oštećenja do svakodnevne participacije. Procjena se provodi pomoću različitih skala, upitnika, testova te uređaja. Nakon detaljne procjene, slijedi fizioterapijska intervencija koja se bazira na povratku opsega pokreta te mišićne snage kako bi se povratila normalna funkcija zahvaćenog ekstremiteta. Svrha ovog rada je prikazati problematiku djece s parezom brahijalnog pleksusa te fizioterapijski proces koji se kod te djece provodi. U radu su prikazane brojne tehnike koje fizioterapeut koristi u tom procesu. Istraživanja vezana za temu ozljede brahijalnog pleksusa prikazana u radu opisuju korištenje Constraint Induced Movement Therapy(CIMT), kinesiotapinga, Medical Interactive Recovery Assistant(MIRA), virtualne stvarnosti, Vojta terapije, glazbe te kućnog programa vježbi kao i njihovu učinkovitost u rješavanju problematike pareze brahijalnog pleksusa.