Lektini imaju vrlo važnu biološku ulogu, ali i zdravstvene učinke na čovjeka. U ovom preglednom radu razmotrit će se lektini kao molekule od biološkog značaja, ali i neke njihove štetne komponente, te općenito djelovanje na cjelokupni organizam čovjeka krenuvši od najjednostavnije razine stanice sve do organizma. Lektini su proteini, strukturno određeni svojom mogućnošću vezanja na ugljikohidratne ostatke glikoproteina koji se nalaze na površini stanice. Mogu biti biljnog, životinjskog ili mikrobnog podrijetla. Prva klasifikacija dijeli ih u četiri važne skupine, određene prema njihovom vezanju za šećer ili kiselinu, dok ih druga svrstava prema proteinu za koji se vezuju. Njihovo otkriće datira iz 19. stoljeća, kada se o njima nije puno znalo. Biološki gledano uključeni su u razne procese od transporta šećera do pohrane ugljikohidrata. Vrlo su korisni u istraživanju ugljikohidrata na staničnim površinama. S hematološke strane, aglutinacijski su specifični za eritrocite određenih krvnih grupa. U novije doba koriste onkološkim pacijentima kao prenosioci kemoterapeutskih lijekova. Tijekom prošlog stoljeća znanstvenici su otkrili fitohemaglutinin, koji je predstavljao pravu revoluciju s mitogenetskom stimulacijom limfocita i aglutinacijom kancerogenih stanica. Svoju ulogu mogu iskazati kao tumorski markeri, gdje se pomno prati njihov porast ili pad u liječenju tumora, ali i odontogenih cista. Epidemiolozi su ih počeli koristiti u istraživanjima. Njihova uloga u istraživanjima u konstantnom je porastu, zbog toga što se vežu sa specifičnim glikokonjugatima. S druge strane, kod ljudi, namirnice s lektinima ukoliko se pravilno ne pripreme, ali i ako postoje određena autoimuna oboljenja, mogu uzrokovati razna stanja, poput trovanja hranom, hemolitičku anemiju, žuticu, probavne smetnje, malapsorpciju proteina i ugljikohidrata, kao i alergije prvog tipa. Alergijske reakcije mogu pokrenuti u crijevima. Kuhanjem se razina njihove toksičnosti smanjuje. Prilikom probave nekih 1-5% se ne uspije uništiti i ponovno se reabsorbiraju u krvotok, što izaziva imunosni odgovor. Negativno utječu na reumatoidni artritis; općenito upalne procese mogu učiniti još gorima. Utjecaj lektina na organizam čovjeka razlikuje se od osobe do osobe, a značajnu ulogu imaju i genetski čimbenici. Dok jednoj osobi nešto odgovara ili joj ne škodi, kod druge je osobe djelovanje sasvim drugačije. Određeni lektini djeluju dobro na naše zdravlje i mogu pomoću u liječenju određenih vrsta raka.