Rak ili zloćudna novotvorina je novotvorina kojoj je svojstvena nekontrolirana dioba stanica, odnosno sposobnost stanica da prodru u ostatak tkiva, bilo izravnim urastanjem (invazija) bilo migracijom do udaljenih područja tijela (metastaze). Sve vrste novotvorina nastaju od zdravih stanica organizama procesom koji zovemo zloćudna pretvorba. Upravo za tu promjenu, odgovorna je genska mutacija, stoga možemo reći da je rak u osnovi genska bolest. Određena rizična ponašanja i čimbenici rizika iz okoline u određenoj su mjeri predispozicija za nastanak raka. Ispravnim životnim navikama na većinu njih možemo utjecati. Osnova suvremene terapije kod bolesnika sa zloćudnim bolestima jest primjena citotoksičnih lijekova. Citostatici se primjenjuju sa svrhom da se postigne potpuni nestanak svih pokazatelja bolesti ili djelomično smanjenje tumorske mase. Nastoje se kombinirati citostatici čije se neželjene posljedice i mehanizmi djelovanja ne preklapaju što omogućuje njihovo djelovanje u učinkovitim dozama. Citostatici ne djeluju samo na stanice raka nego i na zdrave stanice, osobito one koje se ubrzano dijele: stanice koštane srži, epitela gastrointestinalnog sustava, reprodukcijskog sustava te kože s adneksima. Upravo je to razlog prisutnosti velikog broja nuspojava citostatske terapije koje nastaju zbog neselektivnog djelovanja citostatika. Neželjene su posljedice najčešće i najizražajnije na koštanoj srži, sluznici probavnog trakta, dlačnim folikulima. Najčešće nuspojave koje se javljaju tijekom primjene citostatske terapije su alopecija, mučnina i povraćanje, opstipacija, proljev, infekcija kao posljedica leukopenije, krvarenje kao posljedica trombocitopenije te stomatitis. Učestalost i ozbiljnost nuspojava citostatske terapije obvezuju nas da pri planiranju i ordiniranju terapije te u praćenju bolesnika budemo vrlo oprezni. Pristup onkološkom bolesniku treba biti strogo individualan, praćen razumijevanjem karakteristika bolesti, primjenom terapije te njezinim neželjenim nuspojavama. Kod oboljelih od malignih bolesti javlja se velik broj sestrinskih dijagnoza koje nam predstavljaju osnovu za plan zdravstvene njege. Prisutnost određenog problema stoga zahtijeva specifične intervencije iz područja zdravstvene njege koje medicinska sestra treba provoditi s ciljem sprečavanja/prevencije te smanjenja neželjenih posljedica.