Gležanj je složeni zglob preko kojeg se prenosi težina tijela na stopalo i kao takav važan je za normalno kretanje. Zbog svoje uloge i konstantnog opterećenja pod kojim se nalazi, gležanj je podložan ozljedama. Distorzija, odnosno uganuće gležnja, predstavlja jednu od najučestalijih ortopedskih ozljeda s visokom incidencijom u sportu. Među vrstama distorzije ističe se inverzijsko uganuće kao najzastupljenije. Zbog anatomskih i biomehaničkih karakteristika gležanj ima prirodnu tendenciju prema inverziji, posebno u položaju plantarne fleksije. Ozljede lateralnog ligamentarnog kompleksa posljedica su inverzijskog uganuća, everzijsko uganuće najčešće prati ozljeda deltoidnog ligamenta, dok se kod visoke distorzije gležnja oštećuje sindezmoza. Informacije dobivene iz anamneze o samoj ozljedi usmjeravaju daljnju procjenu. Ottawa smjernice se koriste kako bi se utvrdila eventualna potreba za radiološkim snimkama, odnosno kako bi se eliminirala sumnja na prijelom ako su sva tri kriterija u smjernicama negativna. Specifičnim kliničkim testovima, upitnicima za procjenu funkcionalnosti i ostalim objektivnim metodama procjene terapeut dobiva uvid u stupanj ozljede i u funkcionalna ograničenja koja ta ozljeda predstavlja za bolesnika. Klasificiranje inverzijskog uganuća je najčešće kroz tri stupnja oštećenja, gdje prvi stupanj predstavlja lakšu, drugi težu i treći najtežu ozljedu. Temeljem rezultata procjene i u suradnji s bolesnikom donosi se plan intervencije. Liječenje distorzija je najčešće neoperativno, osim ako je potrebna rekonstrukcija ligamenata i ako postoji prijelom koji se ne može adekvatno liječiti konzervativnim putem. Faze fizioterapijske intervencije se poklapaju s fazama biološkog cijeljenja tkiva. U intervenciji se primjenjuju PRICE protokol, bandažiranje ili steznici, terapijske vježbe snage i istezanja, proprioceptivne vježbe, mobilizacijske tehnike za zglobove i meka tkiva, neuro-mišićna elektrostimulacija, a sve više i komplementarne metode poput Kinesio tapinga. Zbog opasnosti od ponavljajućih distorzija, odnosno nastanka kronične nestabilnosti i osteoartritisa gležnja, izrazito je važno educirati bolesnika o faktorima rizika i načinima prevencije ozljede. Kao najbolji oblik prevencije preporučuju se vježbe propriocepcije, dok se kod sportaša i rehabilitacija i prevencija prilagođavaju individualnim zahtjevima njihovog sporta.