Danas se sve češće suočavamo s problemom autoimunih bolesti. Riječ je o bolestima koje su posredovane antitijelima, koje stvara sam organizam, a koja su usmjerena na pojedine stanice tog istog organizma. Ove bolesti su neizlječive ali današnja medicina nam omogućuje da se uspješno borimo protiv njezinih simptoma i na taj način doprinosi produljenju životnog vijeka pacijenata. Ova antitijela napadaju različite dijelove stanica. Neka antitijela su usmjerena protiv stanične membrane, neka protiv struktura u citoplazmi, a skupinu koja je usmjerena protiv jezgrinih antigena nazivamo antinuklearna antitijela. Antinuklearna antitijela dijelimo na antitijela na DNA i histone, na antitijela na ekstraktibilne jezgrine proteine i ostala antitijela značajna za dijagnostiku autoimunih bolesti. U ekstraktibilne jezgrine antigene spadaju antigeni U1-RNP, Sm, SSA/Ro, SSB/La, Scl-70 i Jo-1. Antinuklearna antitijela stvaraju velike probleme pacijentima kod kojih se nalaze i uzrokuju razne bolesti poput sistemskog eritematoznog lupusa, autoimunog hepatitisa, reumatoidnog artritisa, juvenilnog artritisa, miješane bolesti vezivnog tkiva, Sjӧgrenovog sindroma, progresivne sistemske skleroze i mnogih drugih. Zbog svega navedenog izuzetno je bitna laboratorijska dijagnostika antinuklearnih antitijela i njihovo međusobno razlikovanje. U otkrivanju antinuklearnih antitijela služe metode probira i potvrdne metode. Metode koje se danas najviše koriste su test indirektne imunoflorescencije, enzimski imunotest (EIA), protustrujna imunoelekrtoforeza (CIEP), imunoblot (IB), dvosmjerna imunodifuzija (DID), linijski imunoblot (LIA) i test s mikrokuglicama obilježenim fluorescentnim bojama (Luminex). Nisu sve metode jednako osjetljive za određenu vrstu antigena, pa za različite antigene postoje i različite metode dokazivanja. Jedna od najvažnijih metoda probira u detekciji autoprotutijela je indirektna imunofluorescencija, koja nam omogućuje razlikovanje mnogih tipova autoantigena. Metoda se temelji na reakciji između testnih stanica i kompleksa nastalog spajanjem pacijentovih antitijela i antitijela obilježenih fluorescentnm bojom. Kod pozitivne reakcije dijelovi testnih stanica će fluorescirati pod mikroskopom. Ona se zbog svoje subjektivnosti nikad ne koristi kao potvrdni test, ali nam uvelike doprinosi bržem, točnijem i jeftinijem postavljanju dijagnoze.