Krvotvorni sustav može biti nosioc brojnih dobroćudnih i zloćudnih bolesti, a neke od njih su anemija, hematološke zloćudne tvorevine, poremećaji broja krvnih stanica, poremećaji zgrušavanja krvi. Limfomi su solidni tumor što znači da su ograničeni na tkivo, a pripadaju skupini bolesti krvotvornog sustava. Iako točan uzrok nastanka limfoma nije konkretiziran, smatra se kako dob, oslabljen imunološki sustav i infektivne bolesti imaju utjecaj pri nastanku limfoma. Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije limfomi se dijele na Hodgkinov limfom, tumore nezrelih ili prekusorskih stanica, tumore zrelih B stanica, tumore zrelih T i NK stanica te limfoproliferativne poremećaje povezane sa imunodeficijencijom, dakle, pojam non-Hodgkinov limfom uključuje sve osim Hodgkinovog limfoma, leukemija i plazmastaničnih tumora. Klinička slika limfoma se najčešće temelji na bezbolnom otoku limfnih čvorova vrata, preponama ili pazusima te povišenom tjelesnom temperaturom, gubitkom na tjelesnoj težini i noćnom znojenju. Dijagnoza limfoma se postavlja na temelju krvne slike, biokemijskih nalaza krv te određenim radiološkim snimanjima, a konačna dijagnoza se postavlja nakon biopsije tumorskih promjena i biopsije koštane srži. Cilj liječenja je usmjeren ozdravljenju oboljeloga. U liječenju se koriste kemoterapija, radioterapija, imunoterapija te intenzivo liječenje i transplantacija, a odabir liječenja ovisi o stadiju bolesti, vrsti limfoma te dobi i općem stanju bolesnika. Mogu se koristiti samostalno ili kombinirano. Zdravstvena njega bolesnika sa limfomom od medicinske sestre zahtijeva specifična znanja i vještine. Medicinska sestra primjenom istih treba oboljelom pružiti fizičku, psihičku i edukacijsku skrb. Neke od sestrinskih dijagnoza koje su primjenjive u obje vrste limfoma jesu anksioznost, oštećenje sluznice usne šupljine, smanjeno podnošenje napora, visok rizik za infekciju, kronična bol, povraćanje, neupućenost, mučnina, socijalna izolacija, visok rizik za pad, pothranjenost. Ono što je potrebno jest omogućiti oboljelom sudjelovanje u planiranju i provođenju zdravstvene njege sa ciljem očuvanja dostojanstva oboljeloga. Ishod bolesti može biti povoljan što podrazumijeva izlječenje i oporavak ili nepovoljan za bolesnika stoga će medicinska sestra u skladu sa time planirati i provoditi zdravstvenu njegu.