Ahilova tetiva je završni dio troglavog mišića potkoljenice i hvata se za donju polovicu petne kosti. Ona je najsnažnija tetiva u ljudskom tijelu, duljine 5 do 6 centimetara, a debljine 5 do 6 milimetara. Uzimajući u obzir njenu jačinu i funkciju te relativno lošu opskrbu krvlju iznimno je bitno izabrati pravi i učinkovit način liječenja. U više od tri četvrtine slučajeva nastanak puknuća Ahilove tetive povezan je s neizravnim djelovanjem sile, posebice u sportskim aktivnostima te u 10% slučajeva gdje nastanak rupture nije vezan uz sportske aktivnosti. Incidencija ruptura Ahilove tetive je u porastu zbog sve veće participacije populacije kako u rekreativnom tako i u profesionalnom sportu. Što se tiče načina liječenja, razvile su se mnoge kontroverze između operativne i konzervativne metode liječenja. Cilj svakog oblika liječenja je omogućiti normalno cijeljenje tetive, vraćanje opsega pokreta te snage i izdržljivosti mišića potkoljenice. Nekadašnje intervencije nakon rupture Ahilove tetive su uključivale strogu imobilizaciju u gipsu od najmanje 4 tjedna, no noviji pristupi i istraživanja nalažu minimalnu postoperativnu imobilizaciju te što ranije opterećenje tetive. Određeni su mnogi rehabilitacijski protokoli te suvremene metode u fizioterapiji kako bi se što uspješnije i u kraćem vremenskom roku provela rehabilitacija nakon totalne rupture Ahilove tetive.