Živčani sustav sastoji se od središnjeg dijela koji čine mozak i kralježnična moždina te perifernog dijela koji čine živci, gangliji, osjetni receptori i glija stanice. Uloga središnjeg živčanog sustava (SŽS) je kontrola nad ostalim organskim sustavima, integracija osjetnih informacija, misaoni procesi i dr. Zbog vitalne važnosti mozak je višestruko anatomski i funkcionalno zaštićen, počevši od lubanje, preko 3 sloja moždanih ovojnica pa sve do likvorske i krvno-moždane barijere. SŽS se sastoji od neurona i potpornih glija stanica. Glija stanice SŽSa obuhvaćaju astrocite, oligodendrocite i mikrogliju, a osim njih postoje i specijalizirane glija stanice poput ependimskih stanica i radijalne glije. Signal u mozgu putuje od jednog neurona do drugog kroz sinapse putem neurotransmitera i neuropeptida. Neurotransmiteri se otpuštaju u presinaptičkom dijelu neurona i kroz sinaptičku pukotinu dopiru do postsinaptičkog neurona na koji utječu promjenom propustljivosti za ione natrija. Najčešće bolesti i poremećaji mozga su trauma, krvarenja, tumori, demijelinizacijske i neurodegenerativne bolesti. Traume nastaju kao posljedica djelovanja mehaničke sile ili projektila, a po tipu mogu biti otvorene ili zatvorene ozljede glave. Krvarenje može biti intracerebralno, subarahnoidalno, subduralno i epiduralno. Najpoznatija demijelinizacijska bolest u kojoj dolazi do propadanja bijele tvari je multipla skleroza, dok su predstavnici neurodegnerativnih bolesti, u kojima propada siva tvar mozga, Alzheimerova i Parkinsonova bolest. Biljezi su specifični biološki indikatori koji se koriste za detekciju različitih, najčešće patoloških, procesa u organizmu. Biokemijski biljezi mozga poput proteina i enzima mogu se pronaći u cirkulirajućoj krvi i likvoru te se njihovom daljnjom analizom dolazi do klinički korisnih spoznaja o stanju mozga. U radu su opisana svojstva i klinički značaj četiri biokemijska biljega ozljede mozga: protein S100B, neuron specifična enolaza, glijalni fibrilarni kiseli protein i tau protein. Protein S100B je astrocitni protein čija koncentracija u likvoru, a posljedično i u serumu, raste prilikom glijalne reakcije, ishemije, narušavanja krvno-moždane barijere ili ozljede stanica koje sadrže S100B. Neuron specifična enolaza glikolitički je enzim kojeg nalazimo u neuronima, a čiji porast koncentracije u biološkim tekućinama indicira da se radi o mogućoj neurodegenerativnoj bolesti, ozljedi mozga ili kralježnične moždine, a također korelira s Glasgow skalom za pacijente u komi i daje dodatne informacije o ishodu kome. Glijalni fibrilarni kiseli protein je glavni intermedijarni filament u astrocitima i biljeg je astroglijalne ozljede te igra ulogu kod Alzheimerove bolesti. Tau protein spada u skupinu proteina povezanih s mikrotubulima u neuronima i koristan je kod dijagnostike Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.