Neurodinamika je područje fizioterapije koje se bavi utjecajem pokreta na kretnje živčanih struktura perifernog živčanog sustava. Neurodinamika gornjih ekstremiteta proučava način na koji se periferni živčani sustav kreče kroz ekstremitete i djelovanje pokreta na njega. Istraživanjem neurodinamike te primjenom njezinih principa nastala je tehnika neuralne mobilizacije. Principi neurodinamike koriste se i u testiranju neurodinamike. Testiranju neurodinamike pristupa se kod sumnje u poremećaj rada perifernog živčanog sustava. Pomoću standardiziranih neurodinamskih testova ispituje se rad perifernog živčanog sustava a koriste se u svrhu nadopune dijagnostičkog postupaka, kao orijentir u izradi plana fizioterapije i za evaluaciju terapijskog postupka. Neuralna mobilizacija je neinvazivna terapijska tehnika. Koristi se u konzervativnom liječenju neuroloških poremećaja perifernog živčanog sustava. Terapeuti se koriste pokretima koji mobiliziraju odnosno pokreću živčane strukture. Terapija neuralnom mobilizacijom može bit fokusirana na pojedine živce kao što su lakatni, središnji i palčani živac kod gornjih ekstremiteta a mogu biti prilagođene neurološkom oboljenju. Neuralna mobilizacija glavnih živčanih struktura perifernog živčanog sustava provodi se kroz aktivni i pasivni pokret. Pasivni pokret koristi se u akutnoj fazi oboljenja te neposredno nakon operativnog liječenja. Pacijent se postavlja u ležeći supinirani položaj a terapeut provodi ekstremitet kroz pokrete koji dokazano djeluju na pomicanje živaca unutar okolnih struktura. Pomicanjem živčanih struktura pospješuje se difuzija i smanjenja otoka, dolazi do bolje prokrvljenosti i izmjene tvari što smanjuje rizik od ishemijskog oštećenja tkiva. Također, facilitiranjem pokreta, do centralnog živčanog sustava stiže pozitiva neurološka informacija što pomaže u sprečavanju pojave neželjenih obrazaca pokreta. Pasivni pokret koristi se i u terapiji neuralnom mobilizacijom kod kompresivnih neuroloških oboljenja. Kompresivna neurološka oboljenja česta su a nastaju zbog osjetljivosti živčanog tkiva na kompresijsko i/ili tenzijsko opterećenje Najčešće kompresivne neuropatije koje zahvaćaju gornje ekstremitete su cervikalna radikulopatija, sindrom kubitalnog tunela i sindrom karpalnog tunela. Specifičnost pojedinih kompresivnih oboljenja zahtjeva prilagodbu tehnike kako ne bi došlo do preopterećenja i oštećenja živca. U tu svrhu neuralna mobilizacija može se provoditi u kombinaciji sa tehnikom mobilizacije zglobova kao kod terapije cervikalne radikulopatije. Neuralna mobilizacija kroz aktivni pokret koristi se u kasnijoj fazi terapije a često i kao program za self menadgment te kao vježbe prevencije. Pacijent sam izvodi vježbe odnosno pokrete koji mobiliziraju neuralno tkivo. Uloga terapeuta je vođenje pacijenta pomoću jasnih uputa. Terapeut se može služiti demonstracijama, vođenjem pokreta te raznim vizualizacijama kako bi pacijentu terapija bila razumljiva i zanimljiva. Važan dio svakog fizioterapeutskog procesa je edukacija pacijenta. U sklopu edukacije terapeut pacijentu nastoji objasniti i približiti pojam neurodinamike i neuralne mobilizacije te ga podučiti kako može sam pomoću aktivnog pokreta mobilizirati periferni živčani sustav gornjih ekstremiteta.