Trauma mozga najĉešće nastaje djelovanjem mehaniĉke sile koja rezultira razliĉitim opsegom oštećenja mozga. Uslijed akutnog i trajnog neurološkog deficita poslijedice traume mozga dovode do velikih društveno ekonomskih problema, morbiditeta pa i letaliteta. Incidencija je 2-3 puta ĉešća u muškaraca, a visokoriziĉne skupine su djeca i starije osobe iznad 65 godina. Korištenje mobitela u voţnji, prebrza voţnja u kombinaciji s alkoholom i voţnja motornih vozila bez kacige dovode do povećanog broja prometnih nesreća na dnevnoj razini, a one su upravo glavni uzrok nastanka traumatske ozljede mozga kod mlaĊe populacije. U starijoj populaciji traumaste ozljede su povezane s padom. Ozljede mogu biti blage, umjerene ili teške ovisno o opsegu i intenzitetu oštećenja. Dijagnostika se postavlja kliniĉkim pregledom, a potvrĊuje se neuroradiološkim pretragama. Lijeĉenje je kompleksno i zahtjeva multidisciplinarni pristup ljeĉnika, medicinske sestre, fizioterapeuta, radnog terapeuta, socijalnog radnika, logopeda i psihologa i mnogih drugih. Zdravstvena skrb zapoĉinje prehospitalno na mjestu nesreće i ovisno o vrsti i intenzitetu ozljede zbrinjava se u bolnici opservacijom ili kirurškim lijeĉenjem gdje se skrb nastavlja na preoperativnu, intraoperativnu i postoperativnu skrb i stabilizacijom bolesnika na odjelu standardne njege. Glavni cilj ljeĉenja je prevencija sekundarnih ozljeda mozga, komplikacija tijekom hospitalizacije i što brţi oporavak bolesnika. Zdravstvena skrb bolesnika s traumatskom ozljedom mozga zahtjevan je i odgovoran zadatak za medicinsku sestru koja mora biti visoko educirana, fleksibilna, spretna i spremna reagirati u svakoj situaciji jer medicinska sestra rijetko kada brine samo o bolesniku već i o njegovoj obitelji.