Carski rez je operativni zahvat kojim se porađa dijete kroz rez trbušne stjenke i maternice. Kao i kod svih ostalih porođajnih operacija, a posebno je važno naglasiti, kod carskog reza trebaju postojati razlozi (indikacije) za njegovo izvođenje. Anestezija, sam carski rez kao i razdoblje nakon zahvata nosi veće rizike kako za majku tako i za dijete, nego normalni, prirodni, vaginalni porođaj kod zdrave trudnice i zdravog djeteta. Promatrajući povijesno uočavaju se tri temeljna vremenska razdoblja pojave i primjene carskog reza. U prvom razdoblju zahvati su primjenjivani kod umirućih ili mrtvih trudnica s ciljem porađanja žive novorođenčadi. U drugom razdoblju po prvi put se carski rez izvodi na živoj trudnici, Treće razdoblje carskog reza počinje poboljšanjem i razvojem tehnika anestezije kao i usavršavanjem i uvođenjem novih kirurških tehnika. Danas mnoge žene žele i traže da se porode carskim rezom, bez opstetričkih indikacije, jer smatraju da je takav način dovršenja porođaja manje bolan od vaginalnog porođaja. Međutim, carski rez je ozbiljna operacija koja nosi svoje rizike (deset je puta veća mogućnost smrti rodilje tijekom carskog reza, nego kod porođaja vaginalnim putem). Indikacije za carski rez dijele se u apsolutne i relativne. U apsolutne indikacije spadaju uska zdjelica IV. stupnja, tumori maternice ili tumori u porođajnom kanalu koji ometaju prolazak djeteta, totalna placenta previja, poprečni položaj, mentoposteriorni stav licem, Litzmanov asinklitizam, dok u relativne indikacije spada sužena zdjelica 3.stupnja, ostali stupnjevi placente previje, abrupcija posteljice, nepravilan položaj i držanje djeteta, distocija, prethodni carski rez, teške bolesti majke, postmortalni carski rez. Medicinska sestra ima važnu ulogu u pripremi trudnice za carski rez te u skrbi za rodilju nakon samog zahvata. Najvažnija uloga je prepoznati i spriječiti nastanak komplikacija te pružiti pomoć kod oporavka. U radu su opisane intervencije medicinske sestre od samog prepoznavanja stanja koja zahtijevaju operativno dovršenje do psihičke i fizičke pripreme trudnice. Analizom odgovora postavljenih u upitniku o načinu pripreme trudnica za carski rezom u četrnaest rodilišta u Republici Hrvatskoj došli smo do sljedećih rezultata. Rezultati: U 78,57% (11 od 14) rodilišta trudnice se hospitaliziraju jedan dan prije planiranog-elektivnog carskog reza. Prije operacijska priprema trudnice obavlja se na odjelu nakon hospitalizacije. Premedikacija se daje u 78,57% (11 od 14) anketiranih rodilišta., dok 71,42% (10 od 14) rodilišta primjenjuje antibiotsku zaštitu s ciljem sprečavanja nastanka infekcije u trudnica kod kojih nema kliničkih znakova infekcije. Poseban režim prehrane trudnica koje su predviđene za planirani carski rez primjenjuje se u 85,71%(12 od 14) anketiranih rodilišta. U deset ili 71,4 % rodilišta ne primjenjuje se rutinska bandaža nogu-način mehaničke tromboprofilakse. U anketiranim rodilištima prvenstveno se primjenjuje spinalna anestezija osim u trudnica kod kojih postoje kontraindikacije za izvođenje regionalne anestezije. Zaključak: U rodilištima u Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstveni postupak u zbrinjavanju i pripremi trudnica za elektivni carski rez. Značajne razlike u prije operacijskoj pripremi odnose se na primjenu antibiotske profilakse i vrijeme postavljanja urinarnog katetera, primjeni lijekova koji se koriste u premedikaciji i antibiotskoj zaštiti, posebnim režimima prehrane te u različitoj pripremi trudnica za spinalnu u odnosu na opću anesteziju. U budućnosti bi svakako trebalo na području Republike Hrvatske, uzimajući u obzir medicinu zasnovanu na dokazima, ujednačiti i usuglasiti gore navede postupke pripreme trudnica za carski rez. Također postoje razlike u vremenu prijema u bolnicu prije planiranog carskog reza, koje se mogu objasniti specifičnostima organizacije i dostupnosti zdravstvene skrbi na otocima.