Intervencijska radiologija je radiološka subspecijalnost koja obuhvaća minimalno invazivne postupke učinjene pod kontrolom različitih metoda oslikavanja. Napredovanjem tehnologije dolazi do razvoja te napredovanja visoko kvalitetne opreme koja je u mogućnosti ponuditi pacijentima nove mogućnosti liječenja vođenih pod nadzorom različitih uređaja poput dijaskopije, UZV-a ili CT-a. (10) U početku, intervencijska radiologija nije bila u velikoj mjeri prihvaćena, dijelom zbog slabih promjena, a dijelom zbog konkurentnosti koji su mnogi smatrali gubitkom dijela svojih struka, no s vremenom ona u potpunosti zamjenjuje kirurški zahvat uz manji rizik i nižu cijenu te manju bolnost i brži oporavak po pacijenta. Nove metode u intervencijskoj radiologiji počinju biti prihvaćane dajući jednake, čak i bolje rezultate od kirurških, a u zadnjih petnaestak godina u potpunosti zamjenjuju kirurške zahvate u liječenju različitih promjena na krvnim žilama, dreniranju organa i organskih sustava te brojnim intervencijama na raznim organima i organskim sustavima koji su opisani u ovom radu. Većina ovih tehnika intervencijske radiologije izvode se uvođenjem igle ili katetera perkutanom punkcijom bez otvaranja tjelesne šupljine poznatijom kao Seldingerova tehnika također opisana u ovom radu. Same intervencijske zahvate izvode intervencijski radiolozi uz pomoć radiološkog tehnologa, koji se u poglavlju “Povijest i razvoj intervencijske radiologije” opisuju kao idejnim začetnicima ove minimalno invazivne tehnike. Da bi se sve tehnike intervencija mogle izvoditi i da bi se dalje razvijala ova grana radiologije potrebni su kvalitetni uređaji i prostorije koji su opisani u poglavlju “Prostor i uređaji u intervencijskoj radiologiji”. (1)