Magnetska rezonancija (MR) svoj razvitak započela je istraživanjem provedenim 1938. godine i njen razvitak nastavlja se i danas uz sve veći opseg mogućnosti pretraga i prikaza. Fizikalni procesi koji omogućuju prikaz presjeka putem magnetske rezonancije ovisni su o rasporedu kemijskih elemenata u tijelu specifično u medicini to se odnosi na raspored vodikovih atoma u tijelu pacijenta. Vodikov atom specifičan je zbog sastava jezgre u kojoj proton ima spin koji predstavlja magnetski moment protona pa tako i cijelog atoma. Postavljanjem u vanjsko magnetsko polje dolazi do pojave precesije što znači da spin rotira i oko smjera polja u kojem se nalazi. Prednosti magnetske rezonancije su zbog magnetskih polja protona, korištenjem njihove frekvencije općenitim razumijevanjem procesa koji se događa prilikom oslikavanja magnetskom rezonancijom kako bi ih iskoristili na najbolji mogući način. Njena najveća prednost je što ne koristi ionizirajuće zračenje te je pogodna,iako i dalje uz oprez, i za djecu i trudnice. Kralješnica je jedna od najosjetljivijih struktura tijela i zato je potrebno posebno pažljivo provoditi pretrage kako bi se i najmanja pojava objasnila jer i ona kao takva može imati veliku ulogu u nastanku i progresiji bolesti. Prikaz svake patološke strukture mora biti dokazan u sve tri projekcije kako bi se smanjila mogućnost pogreške. Bolesti kralješnice u ovom radu podijeljene su na upalne, tumorske, infektivne, metaboličke, kongenitalne poremećaje, traume i degenerativne promjene kralješnice i kralješnične moždine. Podijelom bolesti navedene su i opisane u svakoj skupini one najučestalije. Magnetska rezonancija prvenstveno se koristi za prikaz mekotkivnih struktura u kralješnici kao što je kralješnična moždina. Ona je struktura koja daje ishodišta za živce čime nam omogućava kretnje i osjetljivost na razne podražaje. Oštećenje ovako velikog i osjetljivog sustava može ostaviti velike posljedice te je pravovremena dijagnoza najvažnija.