Emocionalnu inteligenciju možemo definirati kao sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja i razumijevanja, sposobnosti kontroliranja emocija i uporabe za izražavanje misli. Osim definiranja pojma EI, u radu se predstavljaju i tri modela emocionalne inteligencije- Johna D. Mayer i Petera Saloveya, Reuvena Bar-Ona i Daniela Golemana. Model Saloveya i Mayera pripada modelu sposobnosti i definira EI kroz 4 hijerarhijski poredane sposobnosti, dok miješani modeli EI definiraju kroz kombinaciju mentalnih sposobnosti i tradicionalnih osobina ličnosti. Objašnjava se i povezanost emocionalne i opće (akademske) inteligencije te njezin utjecaj na svakodnevni život čovjeka. EI povezana je s većim životnim zadovoljstvom, rješavanjem problema, smanjenom anksioznošću i samoaktualizacijom. Regulacija emocija najbitnija je za suzbijanje bijesa i naposljetku za očuvanje zdravlja pojedinca. Nadalje, izloženi su i rezultati nekoliko programa koji utječu na emocionalno inteligentne kompetencije. Pretpostavka je da se EI može uvježbati i unaprijediti pa je tijekom desetljeća povećan interes za primjenu programa socijalnog i emocionalnog učenja. Postoje programi za djecu i odrasle. Programi za djecu u sklopu su edukacijskog programa. Radionice i programi za odrasle najviše se fokusiraju na suočavanje sa stresom ili unaprjeđenje menadžerskih sposobnosti. U fizioterapijskoj struci programi su orjentirani na učenje specifičnih voditeljskih vještina. Najveća pažnja dana je utjecaju emocionalne inteligencije na uspješnost u poslu. Opisane su kompetencije potrebne za emocionalno inteligentnog vođu fizioterapeuta te utjecaj emocija na rad fizioterapeuta. Emocionalne kvalitete fizioterapijskog tretmana mogu povećati pacijentovu sposobnost izražavanja i identificiranja emocija, porast emocionalne povezanosti odnosno povećanu integraciju emocija i smanjenu razinu psihosomatskih simptoma.