Kronične mijeloproliferativne neoplazme su klonalni poremećaji matične krvotvorne stanice. Kod bolesnika oboljelih od mijeloproliferativne neoplazme uočava se pojačano stvaranje i nakupljanje velikog broja krvnih stanica u koštanoj srži i perifernoj krvi. Podijeljene su u četiri skupine: kronična mijeloična leukemija, policitemija vera, esencijalna trombocitemija te primarna mijelofibroza. Kronična mijeloična leukemija je bolest u kojoj matična stanica u koštanoj srži postane maligna te proizvodi veliki broj nenormalnih granulocita. Policitemija vera je kronična mijeloproliferativna bolest karakterizirana povećanim brojem eritrocita, povećanom viskoznošću krvi i zbog toga pojačanom sklonosti trombozi. Esencijalna trombocitemija je bolest obilježena povećanim brojem trombocita, hiperplazijom megakariocita i sklonošću krvarenjima ili trombozama. Primarna mijelofibroza je kronična, idiopatska bolest obilježena fibrozom koštane srži, splenomegalijom i anemijom s nezrelim eritrocitima u obliku suze (dakriociti). U ovom radu istražili smo bolesnike kojima je zbog sumnje na mijeloproliferativnu neoplazmu napravljena biopsija koštane srži u KBC Zagreb u razdoblju od siječnja 2012. do prosinca 2017. godine. Iz patohistološkog opisa izvukli smo podatke o promjenama u stanicama eritropoeze, granulopoeze i trombopoeze te postojanju umnoženog veziva. Našli smo ukupno 513 uzoraka koštane srži sa sumnjom na mijeloproliferativnu neoplazmu. U 383 uzorka potvrđena je dijagnoza mijeloproliferativne neoplazme. Od ukupno 383 bolesnika s mijeloproliferativnom neoplazmom u 62.1% uzoraka određen je podtip neoplazme (12.3% ET, 35.2% PMF, 14.6% PV) dok u ostalim uzorcima nije bilo dovoljno kriterija za određivanje podtipa. Različite bolesti poput infekcija mogu imitirati kliničku sliku i laboratorijske nalaze mijeloproliferativnih neoplazmi. Pravodobna dijagnoza je ključna kako bismo bolesnike što prije započeli liječiti. Liječenje i prognoza mijeloproliferativnih neoplazmi se razlikuje ovisno o podtipu te je od izuzetne važnosti navesti podtip neoplazme kad god je to moguće. Za dijagnozu mijeloproliferativne bolesti neizostavne su i laboratorijske te molekularne pretrage. Dijagnoza mijeloproliferativnih neoplazmi rezultat je korelacije laboratorijskih, patohistoloških i molekularnih nalaza.