Prijelom maleola relativno je česta pojava ne samo kod tjelesno aktivne populacije i sportaša već i kod opće populacije. Ubraja se u najčešće lomove u čovjeka. Ovi prijelomi nastaju kod hodanja ili trčanja zbog iznenadnog iskretanja stopala. Većina maleolarnih prijeloma su indirektne zglobne frakture koje nastaju kao posljedica luksacije ili subluksacije talusa. Klinički se očituje pojavom jake boli, edema i hematoma nožnog zgloba. Pokreti su ograničeni, a izražena je i palpatorna bol. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i RTGom. Rehabilitacija prijeloma gležnja može započeti odmah nakon liječenja iste, bilo kirurškim ili nekiruškim putem, uporabom različitih načina imobilizacije koji omogućavaju rano težinsko opterećenje noge ili vježbanje. Druga mogućnost je rehabilitacija koja uključuje uporabu fizičkih ili manualnih terapija, a koja može započeti nakon razdoblja imobilizacije. Fizioterapija kod maleolarnih prijeloma usmjerena je na osiguravanje pravilnog odnosa zglobnih tijela kao i opservaciju okolnog mekoga tikva. Cilj rehabilitacije nakon operativnog i neoperativnog liječenja je postizanje punog opsega pokreta, mišićne jakosti, propriocepcije i funkcije zgloba. Cilj rada je prikazati specifične metode procijene kod pacijenata nakon prijeloma maleola kroz tri različita slučaja. Naglasak je na procjeni hoda i balansa te sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti nakon ovakve ozljede. Testovi koji će se koristiti su: FAOS, Functional score i specifični testovi za procjenu ravnoteže i balansa. Nakon obrade podataka rezultati će prokazati postoji li razlika među pojedinim slučajevima. Istaživanje se provodilo na odijelu fizikalne medicine i rehabilitacije u KBC Sestre milosrdnice.