Tjelesnu temperaturu definiramo kao stupanj zagrijanosti organizma. Nastaje kao rezultat stvaranja i odavanja topline u okolinu. Raspon vrijednosti normalne tjelesne temperature kreće se od 36-37,2°C. Temperatura izmjerena rektalno je uvijek za 0,5° viša od aksilarne. Stvaranja topline ovisi o metabolizmu, mišićnoj aktivnosti, tiroksinu, adrenalinu, noradrenalinu, simpatikusu, staničnoj temperaturi i aktivnosti probavnog sustava. Da bi se tjelesna temperatura održala stalnom nadziru je regulacijski kontrolni mehanizmi smješteni u hipotalamusu. Vitalne funkcije, u koje ubrajamo tjelesnu temperaturu, bitni su pokazatelji različitih promjena u organizmu. Povišena tjelesna temperatura je nespecifična reakcija organizma, te predstavlja prirodan načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije. Povišenje tjelesne temperature uzrokuju pirogeni. Egzogeni pirogeni podrijetlom su iz okoliša domaćina, dok se endogeni pirogeni stvaraju u domaćinu, najčešće kao odgovor na početni podražaj potaknut infekcijom ili upalom. Povišenu tjelesnu temperaturu snižavamo primjenom fizikalnih metodama snižavanje tjelesne temperature, a kada temperatura poraste iznad 38,5°C primjenjuju se antipiretici. Kod bolesnika s vrućicom, intervencije medicinske sestre usmjerene su na smanjenje proizvodnje topline i povećanje odavanja topline u okolinu, praćenje vitalnih funkcija (tjelesna temperatura, krvni tlaka, disanje, puls) te održavanje optimalne udobnosti bolesnika.