Pervazivni razvojni poremećaji ili poremećaji autističnog spektra (PAS) pripadaju poremećajima rane dječje dobi nepoznate etiologije koja uključuje organske čimbenike, posebice genetske, biokemijske, imunološke, traumatološke. Tri su glavna područja ljudskog razvoja promijenjena zbog tih poremećaja: govor, komunikacija i socijalne interakcije. Od iznimne je važnosti što ranije prepoznavanje poremećaja i postavljanje dijagnoze, kako bi se na vrijeme dijete uključilo u sustav pravilne i kontinuirane rehabilitacije i edukacije. Zadnje, peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika (2013.) sve poremećaje (autistični poremećaj, Rettov poremećaj, dezintegracijski poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov poremećaj i pervazivni razvojni poremećaj neodređen) svrstava u jedan kontinuum pod nazivom „Poremećaji iz spektra autizma“ s različitim stupnjevima težine. Postoje različiti terapijski postupci i metode za djecu s autističnim spektrom poremećaja, a neke od njih su: TEACCH, PECS, FloorTime terapija, ABA metoda, socijalne priče, glazbena i likovna terapija, kineziterapija, terapija senzoričke integracije, lijekovi, itd. Profesionalna pomoć nije potrebna samo djeci s autističnim spektrom poremećaja, već i njihovim roditeljima. Dijete s autističnim poremećajem stvara „autističnu obitelj“ koja je izolirana i „zatvorena“ zbog brige oko djeteta, ali i nemogućnosti da se dijete ponaša primjereno u drugim sredinama. Medicinska sestra kao zdravstveni djelatnik koji u svom radu dolazi u kontakt s djetetom s PAS također treba biti educirana na tom području. Važno je da prepozna potrebe takvog djeteta i njegove obitelji te da ih uskladi s cjelokupnim planom intervencija.