Medicinske sestre su važan čimbenik u zdravstvu. Kao nositelji zdravstvene njege one čine sve kako bi očuvale, njegovale i promicale zdravlje ljudi kroz struku. Educirane su kako bi pružile sigurnu i učinkovitu zdravstvenu njegu. Kontinuiranom edukacijom unaprjeđuje se kvaliteta zdravstvene njege i sigurnost bolesnika. Mnoge su se promjene u intravenoznoj primjeni lijeka dogodile zadnjeg desetljeća i shodno tim promjenama sestrinska praksa se promijenila. Kako bi se poboljšala kvaliteta zdravstvene njege potrebno je kombinirati kliničko iskustvo, zdravstvenu njegu, educiranje (ne samo osoblja, nego i pacijenata) kako bi se pojačala svijest o tome kako si i sami pacijenti mogu pomoći te da pacijenti prepoznaju lošu praksu ako se s njome susretnu. Sposobnost procjene, planiranja i provođenja intravenozne terapije je ono što obuhvaća sestrinski postupak primjene intravenoznih lijekova. Pozitivan pristup postupku, razumijevanje procedure i tehničke vještine, osigurat će visok postotak uspješno obavljene intervencije. Pravilno rukovanje opremom, održavanje aseptičke tehnike, praćenje univerzalnih mjera opreza i priprema kože prije venepunkcije minimiziraju onečišćenja, infekcije i sepsu. Od neizmjerne je važnosti poznavati moguće komplikacije koje mogu nastati tijekom primjene lijekova. Svaka medicinska sestra prije nego započne s izvođenjem postupka primjene intravenozne terapije mora biti dobro upoznata s točnim izvođenjem postupka. Primjena lijeka u venu ima neposredan učinak jer nema apsorpcije. Može biti izbor primjene lijeka u hitnim stanjima kada je potrebna neposredna apsorpcija, ali postoji i mnogo kliničkih situacija u kojima se lijek primjenjuje intravenozno bez obzira na to što se ne zahtijeva hitna procedura.