Poremećaj prehrane je psihički problem s visokom smrtnošću i teškim tjelesnim posljedicama, pogotovo kod adolescenata. Taj poremećaj prate i mnoge predrasude, a njegovim je posljedicama pogođena i cijela obitelj. Budući da broj pacijenata raste, poremećaj hranjenja predstavlja ozbiljan javno zdravstveni problem. Tri su osnovna tipa poremećaja prehrane: anoreksija nervosa, bulimija nervosa i kompulzivno prejedanje. Anoreksija nervosa predstavlja trajno ograničavanje kalorijskog unosa koje dovodi do značajnog smanjenja tjelesne težine. Bulimija nervosa je karakterizirana nekontroliranim unosom veće količine hrane i namjernog izbacivanja hrane s ciljem sprečavanja dobivanja na težini (samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa, diuretika ili drugih lijekova, gladovanje i prekomjerna tjelovježba). Kod kompulzivnog prejedanja važan faktor su dijete. Držanje dijete povećava psihološku žudnju za hranom i dovodi do pojave intenzivnog osjećaja gladi, što potiče osobu za ponovno prejedanje. Nakon prejedanja osoba ponovno kreće na dijete i tako se održava začarani krug. Liječenje takvih bolesnika je dugotrajno i predstavlja multidisciplinaran pristup. Medicinska sestra je važan dio tima u liječenju poremećaja hranjenja jer provodi najviše vremena s oboljelim te kao član tima uviđa promjene u stanju pacijenta. Sestra bi trebala tijekom cijelog procesa liječenja poticati pacijente na njihovo aktivno sudjelovanje i pristupiti svakom pacijentu individualizirano prema njihovim potrebama. Važno je da posjeduje dovoljno znanja o edukaciji i rehabilitaciji bolesnika u procesu liječenja. Također, uz sve to, nužno je poštivanje osnovnih načela zdravstvene njege psihijatrijskih bolesnika u obavljanju intervencija.