Psihijatrija je grana medicine koja je jedinstvena i skrbi za osobe s duševnim smetnjama, odnosno bavi se njihovim osjećajima, razmišljanjem, ponašanjem i ophođenjem drugim ljudima. Osobiti interes psihijatrije je proučavanje i prevencija psihičkih poremećaja te liječenje i rehabilitacija osoba u kojih se takvi poremećaji jave. Psihički poremećaji se mogu javiti u bilo kojem životnom dobu i zahvaćaju emocionalne i intelektualne procese, verbalnu i neverbalnu komunikaciju, te promjene u ponašanju. U svim oblicima liječenja psihijatrijskog bolesnika veliki utjecaj na proces i ishod liječenja ima odnos koji se razvija između bolesnika i medicinskog osoblja. Odnos medicinska sestra/tehničar-bolesnik je određen njihovim nadopunjujućim ulogama gdje jedna strana traži, a druga pruža pomoć. Taj je odnos prisutan od samog početka i intenzivira se tijekom liječenja. Terapijski odnos predstavlja osnovu procesa liječenja pomažući bolesniku da prihvati realno stanje bolesti i poteškoće koje bolest izaziva jedan je od motivacijskih čimbenika u pronalaženju rješenja za prevladavanje poteškoća. Veliku važnost u samom ozdravljenju, uz medicinsku sestru/tehničara, ima i obitelj oboljeloga. Prepoznavanje simptoma bolesti i pravodobna reakcija obitelji od presudne je važnosti za sprječavanje progresije bolesti. Dobro educirani članovi obitelji predstavljaju suport bolesniku i pravovremenim prepoznavanjem simptoma smanjuju rizik za kronifikaciju bolesti.