Cerebrovaskularni inzult ili moždani udar je brzi gubitak moždanih funkcija nastalih poremećajem cirkulacije krvi u mozgu. Jedan je od vodećih uzroka mortaliteta i invaliditeta u svijetu, ali i u Republici Hrvatskoj. Nastaje radi ishemije koja je uzrokovana nekom blokadom kao što je tromb ili embolus te zbog krvarenja u mozgu. Hemoragijski CVI nastaje puknućem krvnih žila u mozgu i posljedičnim krvarenjem, a dijagnosticiran je najčešće kod ljudi koji imaju hipertenziju. CVI uzrokuje trajna oštećenja i funkcionalna ograničenja, komplikacije, pa čak i smrt. Najčešći simptomi su utrnulost jedne strane lica, poremećaj u govoru i komunikaciji, gubitak vida najčešće na jednom oku, gubitak ravnoteže, vrtoglavice. Čimbenici rizika za nastanak CVI su: dob, spol, arterijska hipertenzija, dijabetes, pušenje, tranzitorna ishemijska ataka (TIA) i fibrilacija atrija. Veliki značaj u prevenciji CVI pridaje se djelovanju na čimbenike rizika, njihovom pravovremenom prepoznavanju, kontroliranju i modificiranju. U 10% slučajeva CVI prethodi tranzitorna ishemijska ataka kao posljedica oštećenja krvnog optjecaja, nastaju neurološki ispadi koji traju od nekoliko minuta do 24 sata. Glavni uzroci cerebrovaskularnog inzulta su embolija, ateroskleroza, začepljenje arterija. Ishemijski cerebrovaskularni inzult liječi se pomoću trombolize ili otapanjem ugruška, a hemoragijski neurokirurški. Za pacijente nakon CVI vrlo je bitna što ranije započeta rehabilitacija kako bi se spriječila daljnja oštečenja, povećale njihove funkcionalne mogućnosti te postigla što veća neovisnost u samozbrinjavanju. Zdravstvena njega neizostavni je dio cjelovite skrbi i kod bolesnika sa CVI najčešće obuhvaća probleme iz svakodnevnog funkcioniranja. Medicinska sestra sudjeluje u planiranju procesa bolesnikovog oporavka te kao ravnopravni član multidiscipliniranog tima procjenjuje bolesnikove potrebe. Motivira bolesnika za aktivno sudjelovanje u rehabilitaciji kako bi postigao puni rehabilitacijski potencijal, pruža emocionalnu potporu pacijentu i njegovoj obitelji. Sestrinska skrb za bolesnike sa CVI usmjerena je održavanju tjelesnih funkcija, prevenciji komplikacija te pomoći pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba koje su im često otežane ili potpuno onemogućene. Procjena fizičkog i psihičkog stanja bolesnika važna je za postavljenje sestrinskih dijagnoza, planiranje intervencija te kreiranje plana zdravstvene njege prema bolesnikovom stupnju oštećenja te njegovim potrebama i mogućnostima. Kod pacijenata nakon CVI najčešće su sestrinske dijagnoze smanjene mogućnosti brige o sebi (hranjenje, eliminacija, oblačenje, higijena), visok rizik za komplikacije smanjene pokretljivosti, depresija itd. Oporavak bolesnika je dugotrajan proces jer se radi o kroničnom stanju koje utječe na sve aspekte bolesnikovog života kao i na članove njegove obitelji, zato iziskuje stručno i educirano osoblje, adekvatno zbrinjavanje, liječenje i rehabilitaciju te kvalitetnu, individualnu i kontinuiranu zdravstvenu njegu