Svaki sportaš, bio profesionalan ili se rekreativno bavi sportom, teži tomu da u što kraćem vremenu uspije doći do što većih i boljih rezultata. Ne razmišljajući na važnost tjelesnog oporavka nakon svakog većeg opterećenja, zanemaruje da lako može doći do neželjenih posljedica kao što su uganuća, istegnuća, prijelomi te sindromi prenaprezanja. Svrha ovog rada je pregled informacija o sindromima prenaprezanja općenito te o najčešćem sindromu prenaprezanja kod nogometaša tzv. „bolna prepona“, njegovom uzroku nastanka, dijagnostici, liječenju te prevenciji. Sindromi prenaprezanja nisu samo sportsko-medicinski, već i opće-medicinski problem. Nastaju kao posljedica ponavljanja mikrotrauma koje nadvladaju sposobnost reparacije tkiva, hrskavica, kosti i mišića. Najčešći su u području prijelaza mišića u tetivu i hvatište tetive za kost. U razvoju sindroma prenaprezanja prvo se javlja osjećaj zatezanja, zatim to zatezanje prelazi u bol pri ekstremnim opterećenjima. Pri daljnjoj aktivnosti bol se sve češće javlja sve dok ne dođe do zadnjeg stadija kada su bolne i normalne svakodnevne aktivnosti. „Bolna prepona“ iako sam naziv sadržava lokalizaciju i glavni simptom, ponekad je teško odrediti točnu lokalizaciju jer bol može biti raspoređena i u područje male zdjelice i natkoljenice. Oštećenje je karakteristično za nogometaše zbog toga što su im aduktori opterećeni kod bočnih udaraca, udaraca unutarnje strane stopala pri čemu dolazi do angažiranja aduktora i njihovih zamora, mikrotrauma i upala okolnih tetiva. Liječenje sindroma prenaprezanja je neoperativno, samo u iznimnim slučajevima kirurški. Potrebno je što ranije započeti, odmah kada se pojave prvi simptomi. Najvažnije je ublažiti bol te kroz fizioterapijske postupke obnoviti organizam od nastalog oštećenja.