Moždani udar je učestali zdravstveni problem na svjetskoj razini koji uzrokuje ozbiljne posljedice i funkcionalno onesposobljenje oboljelih, a nalazi se na visokom drugom ili trećem mjestu najčešćih uzroka smrti u većini svjetskih država. No, zahvaljujući napretku medicine u zadnjih nekoliko desetljeća, većina oboljelih preživi akutnu fazu moždanog udara, no zaostale funkcionalne posljedice mogu biti dugotrajne. Za smanjivanje i ublažavanje funkcionalnih posljedica neophodno je što ranije započeti problemski orijentiranu fizioterapijsku intervenciju. Ovo istraživanje ispitivalo je ima li razlike u ishodu rehabilitacije kod funkcije hoda te u kojim segmentima hoda ima najviše razlike, ovisno o oštećenju desne ili lijeve hemisfere mozga. Istraživanje je obuhvatilo 60 ispitanika, podijeljenih u 2 eksperimentalne skupine ovisno o lokalizaciji moždanog udara u lijevoj ili desnoj hemisferi mozga. Ispitanici su 21 dan proveli u SB Lipik te su tretirani standardnim fizioterapijskim tretmanom koji je obuhvaćao fizioterapijske vježbe, vježbe hoda i vježbe koordinacije i ravnoteže. Inicijalno i finalno testiranje hoda ispitanika procijenjeno je sa Tinetti Performance Oriented Mobility Assessment gait (POMA-G). Istraživanje je pokazalo tendenciju boljeg oporavka hoda kod bolesnika nakon moždanog udara lokaliziranog u desnoj hemisferi mozga i ljevostranoj lateralizaciji oštećenja tijela, mada ona nije statistički značajna. Potrebno je provesti istraživanje na većem uzorku ispitanika da bi se moglo potvrditi postoji li zaista pozitivna razlika u oporavku hoda kod osoba s moždanim udarom lokaliziranim u desnoj hemisferi mozga, uključiti u fizioterapijsku procjenu još testova koji bi mogli diferencirati faze hoda, balans u hodu, rizike od pada, dužinu hoda i njegovu kvalitetu.