Termin intelektualna teškoća opisuje stanje koje se javlja u razvojnom razdoblju, a odnosi se na ograničenja u intelektualnom funkcioniranju i adaptivnim vještinama. Područja adaptivnih vještina su: komunikacija, briga o sebi, stanovanje, socijalne vještine, samousmjeravanje, zdravlje i sigurnost, funkcionalna akademska znanja, slobodno vrijeme i rad. Intelektualne teškoće kao stanje utvrđuje se prije 18. godine života. Ova određenja mogu se smatrati dinamičkim i razvojnim, odnosno može se reći da uspjeh pojedine osobe prema starosnoj dobi ovisi o stupnju intelektualne teškoće. U ranoj dobi to je senzomotorni razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju, a u odrasloj stupanj gospodarske neovisnosti, odnosno mogućnosti radnog angažiranja uz podršku. Cilj i svrha ovog istraživanja je ispitati stavove društva, posebno mladih osoba (studenata) prema osobama s intelektualnim teškoćama. Skupine uključene u istraživanje su studenti Veleučilišta Velika Gorica, Zdravstvenog veleučilišta te Fakulteta filozofije i religijskih znanosti. Uključeno je 151 osoba, oba spola te u svim dobnim skupinama iznad 18 godina. Sudionici su osobno kontaktirani u prostorijama navedenih fakulteta. Sudionici su ispunili upitnik tipa papir-olovka. Podatci su prikupljeni metodom strukturiranog upitnika. U istraživanju se primjenjivao upitnik o stavovima prema osobama s intelektualnim teškoćama koji se adaptirao prema upitničkoj skali stavova prema osobama s tjelesnim teškoćama. Prvi dio upitnika sastoji se od određenih tvrdnji koje odražavaju mišljenja o osobama s intelektualnim teškoćama, a drugi dio upitnika opisuje osjećaje koje ljudi imaju kada su u kontaktu s osobama s intelektualnim teškoćama. U obradi podataka korišten je tablični prikaz rezultata (u postotcima), proračun aritmetičke sredine, težinske srednje vrijednosti te standardne devijacije. Provedeno istraživanje pokazalo je da studenti uglavnom imaju pozitivan stav i uglavnom nemaju predrasude prema osobama s intelektualnim teškoćama, da ih doživljavaju ravnopravno i s jednakim sposobnostima na svim poljima života kao i kod ostalih ljudi te da smatraju da bi trebali biti uključeni u društvo i da su sposobni imati obveze i odgovornosti kao i ostali ljudi. Također, pokazalo se i da se studenti u kontaktu s osobama s intelektualnim teškoćama uglavnom ne osjećaju neugodno, da se mogu opustiti i da se ne boje kontakta s osobama s intelektualnim teškoćama. Promatrajući vrijednosti na pojedinačna pitanja po fakultetima, može se primijetiti da studenti Zdravstvenog veleučilišta imaju izraženiji stav od studenata tehničkog i humanističkog usmjerenja. To možemo pripisati boljom upoznatošću s temom istraživanja, koja je i dio njihove edukacije, a nekima i dio poslovnog djelovanja. Istraživanje potvrđuje da studenti smatraju da se društvo uglavnom ne zalaže dovoljno za integraciju osoba s intelektualnim teškoćama u širu društvenu zajednicu.