Sindrom karpalnoga tunela najčešći je kanalikularni sindrom u kojemu je komprimiran središnji živac, nervus medianus, u području karpalnoga tunela zbog zadebljanja sinovijalne membrane tetiva fleksora. U području ručnoga zgloba središnji živac zajedno s tetivama fleksora prolazi kroz zajednički tunel omeđen s dorzalne strane karpalnim kostima, ossa carpi, a s volarne strane poprečnim karpalnim ligamentom ligamentum carpi transversum. Bilo koji patološki procesi poput koštanih promjena, oteklina, upalnih eksudata ili tumora u karpalnom tunelu, dodatno komprimiraju živac medianus. Prilikom kompresije spomenutoga živca javljaju se simptomi koji mogu biti različitoga intenziteta. Bolest se najprije manifestira promjenama osjeta, mravinjanjem, žarenjem i bolovima u području korijena šake koji se uglavnom javljaju noću. U kroničnoj fazi bolesti, lezijom središnjega živca u karpalnom tunelu, nastaju i slabosti mišića koji dobivaju njegovu inervaciju, a to su m. abductor pollicis brevis, m. flexor pollicis longus i m. opponens pollicis. Također dolazi i do atrofije mišića tenara te se pacijenti žale na smetnje prilikom hvatanja predmeta i ispadanja predmeta iz ruku. Zbog učestale pojave kod radnika koji većinu vremena provode na računalima, sindrom karpalnoga tunela pripada u grupu profesionalnih bolesti, tzv. computer disease. Sindrom karpalnoga tunela češće pogađa ženski spol, a javlja se između četrdesetih i šezdesetih godina života. Kliničkim pregledom naći će se nekoliko tipičnih znakova koji upućuju na kompresiju živca medianusa: Phalenov, Tinelov, Bilićev test i kompresijski test po Durkanu. Elektroneurofiziološka dijagnostika „zlatni je standard“ u postavljanju dijagnoze, a potrebno ju je učiniti kod svake kliničke sumnje na sindrom karpalnoga tunela. Promjene se također mogu dokazati elektromioneurografijom (EMNG), elektromiografijom (EMG) te ultrazvukom i magnetskom rezonancom. Vrlo je važno započeti liječenje što ranije te se već kod prve pojave simptoma obratiti liječniku. Liječenje može biti konzervativno i operativno ovisno o duljini trajanja i intenzitetu simptoma. Fizioterapijske procedure koje se koriste u liječenju sindroma karpalnoga tunela su: ultrazvuk, laser, TENS, magnetoterapija te interferentne struje u kombinaciji s terapijskim vježbama.